Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
BEGOVSKA PORODICA KULENOVIĆ IZ KULEN VAKUFA
01. 10. 2017.

Znameniti bošnjački i  begovski  rod Kulenovića, vodi podrijetlo iz Bihaćke krajine, a razmjerno ponajviše Kulenovića u proteklih 100 godina rođeno je u općini Bosanski Petrovac u Republici Bosni i Hercegovini. Osim u Bosni i Hercegovini, veliki broj Kulenovića danas stalno živi i u Hrvatskoj,  pa tako po popisu stanovništva Republike Hrvatske iz 2001. godine, u Hrvatskoj ih je  oko 200 osoba u oko 100 domaćinstava.

Piše: Enver Ljubović, prof

Foto: Književnik Skender Kulenović

Glavni migracijski pravci Kulenovića u prošlom stoljeću  zabilježeni su iz Banja Luke, Bihaća te Prijedora u Zagreb. Prisutni su danas u većini hrvatskih županija, u ukupno 36 općina i gradova i 41 naselje, pretežito u urbanim sredinama. Ponajviše ih je u Zagrebu 128, zatim Sisku 20, Rijeci 15, Zadru 14, Puli 6, Poreču 4, Malinskoj na otoku Krku 4, Rovinju 2,  Tribunju  kod Šibenika  2 osobe  itd.  Kulenovići su ne samo jedna od najrazgranatijih begovskih porodica u Bosanskoj krajini te možda u cijeloj Bosni i Hercegovini, gdje su, uglavnom, živjeli te imali svoje zemljišne posjede, nego i jedna od najrazgranatijih, uopće,  begovskih porodica u cijeloj Bosni i Hercegovini. (Nije točno i dokumentirano utvrđeno podrijetlo ove begovske obitelji, ali postoji i nekakva usmena predaja  po kojoj su Kulenovići  potomci Mihajla Kulina, brata  mletačkog dužda Kulina. Postoji još nekoliko usmenih narodnih predaja, a jedna je da Kulenovići,  vode podrijetlo od Kulin bana, bosanskog vladara  s kraja 12. I početkom 13. st., a sve ove predaje nisu do kraja dokumentirane, pa ih ne možemo smatrati vjerodostojnim. Opširnije o tim predajama vidi u: A. Softić, Usmene predaje, str. 278-289.)

Ova porodica je “kroz zadnjih dvesta godina turske vlasti stvarno upravljala ovim krajevima. Zvanični predstavnici turske uprave ostajali su uvek u zasenku naprama moći znamenitih begova  Kulenovića. ”  Naselili su se oko Glamoča, Bosanskog Petrovca, Kulen Vakufa i Bihaća.“Govori se da su iz Like izašla  dvojica Kulenovića kao paše. Ibrahim-paša je ostao u Vakufu, koji  otada  dobije ime  Kulen Vakuf. On je, kako vele,  grad Ostrovicu nadogradio zidom od sedre iz rijeke Une. Njegov brat Salih-paša došao je  u Bjelajsko polje i podigao  mjesto Petrovac. Ivan Kukuljević  Sakcinski sredinom 19. stoljeća,  smatrao je  da su begovi  Kulenovići “najstarije bosansko pleme” te da je igralo važnu ulogu u važnim povijesnim razdobljima

Jedan od najpoznatijih bosanskih povjesničara između dva svjetska rata, Hamdija Kreševljaković tvrdi da su se Kulenovići naselili u Staro Ostrovicu “iz nekog grada ili kraja, koji je pao pod Veneciju”. Kulenovići su se u Čovku doselili krajem 17. stoljeća “iz nepoznatog kraja” Sa Salih-pašom Kulenovićem  je prešla u Petrovac i  njegova mater, zvana Razi–Kaduna. Njezin grob se nalazi pod petrovačkom gradskom džamijom.”


Postoji i druga verzija o podrijetlu Kulenovića, a  po verziji oni u Lici uopće nisu bili bogata i slavna porodica, ali su se doselili u Bosnu i tu dobili posjede, te vremenom izrasli u moćnu i brojnu begovsku porodicu, tako da ih je nakon Prvog svjetskog rata bilo “preko tristo kuća” s mnogočlanim porodicama, u Bosanskom Petrovcu, Kulen Vakufu, Bjelaju, Kliševiću, Bihaću, Bosanskoj Krupi, Ključu, Glamoču, Travniku, Prijedoru pa čaki i Istanbulu. U Bosni su stekli velike posjede. “Cela petrovačka nahija i još nadalje bila je njihov spahiluk. Predanje govori,  da su dobili spahiluk od Crnog vrha (glamočki srez) do Kladuše. ” Dakako, Kulenovići su begovska porodica,  koja je i prije 1878., tj. okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske imala važnu ulogu u povijesnom, gospodarskom i kulturnom  životu Bosne i Hercegovine  u cjelini. U osmansko vrijeme obavljali su dužnost kapetana u Bosanskom Petrovcu i Staroj Ostrovici, a bili su i dizdari, tj. zapovjednici  Havale i Jajca. 

Nakon ukidanja kapetanija, i dalje se imali  važnu ulogu u životu cijele  Krajine, a tu ulogu zadržali su i u vrijeme  austrougarske vladavine, kada su najznačajnijim dijelom pripadali opozicijskom muslimanskom pokretu.

Među opozicijsko nastrojenim pripadnicima porodice Kulenović,  posebice  se uveliko  isticao Skender-beg Kulenović, hadži Derviš-begov sin, koji je jedno vrijeme bio i poznati i veoma utjecajni  gradonačelnik Bosanskog Petrovca, iako su ga predstavnici austrougarske vlasti,  smatrali vođom opozicije na  cijelom području Bihaćke krajine pa i šire. Važna je i uloga Husein-bega Kulenovića Hadžikadibegovića, koji je od 1908. godine bio gradonačelnik Bosanskog Petrovca. Politički je pripadao opoziciji, ali je austrijski barun Benko, smatrao da je njegova pripadnost opoziciji “više tobožnja i ona više proizilazi.  U ovu bi se priču mogla uklopiti priča Huseina Šehića Ahmedovog,  o tobožnjem Kulin Halilu, za koga je majka Razi-Kaduna od sultana isposlovala ferman za zemlje u kotaru Bosanski Petrovac. Odžak,  ostrovičkih Kulenovića,  bio je na samom ulazu u Staru Ostrovicu, a krajem 18. stoljeća izgradili su odžak i kulu na Prkosima (prema predanju, ovu kulu izgradio je kapetan Mehmed-beg,  poznat i kao Kulin-kapetan, a bio je  kapetan od 1792. do 1806. godine). I Kulenovići iz Kulen Vakufa pripadali su grupi “malkontenata”, kako ih označavaju predstavnici austrijskih  vlasti, a među njima  su se posebice  isticali,  Ahmed-beg i h. Ibrahim-beg Kulenović, ali je, dakako,  bilo i onih,  koji su u slučaju slabijeg materijalnog stanja, izražavali  potpunu i bezprijekornu odanost  austrougarskim vlastima te su kategorički odbijali sudjelovati u opozicijskom pokretu izjašnjavajući se, više tajno,  nego javno, za suradnju sa  tadašnjim austrijskim  vlastima te odobravajući tadašnju politiku. Muhamed-beg Bukovača,  bio je također jedan od  gradonačalnika Bosanskog Petrovca,  sredinom 1907., a  imao je i velike posjede u selu Trninić u  blizini  Drvara. U Trniniću je 30. augusta  1907. iznenada  zapaljen njegov čardak, u kojem je stanovao njegov subaša Bešir  Kujundžić. Čardak je potpuno izgorio, a požar je  zahvatio i hambar, u kojem se nalazilo oko 15.000 oka raznog  žita, ali je hambar ipak jedva  spašen od potpunog uništenja.

List Bošnjak,  povodom toga  nesretnog događaja pisao je: “Radi ovakih događaja, koji se po cijeloj Bosni i Hercegovini  često odigravaju, trebali bi već jedan put da se i naši srbofili otrijezne i uvide,  što se od nas Muslimana radi,  te  otkuda  to  sve dolazi i da nam Vlasi kule pale, ubijaju nas i svako nam zlo i štetu nanose te da nas od njih ništa drugo ne čeka,  nego naša velika i žalosna propast, pa opet hoće u slogu sa starodavnim neprijateljem i zakletim dušmaninom.”  Husein-beg rođen je oko 1864. U svome zaključku i mišljenju o njemu prilikom izbora za člana Zemaljskog vakufsko-mearifskog sabora,  barun Benko, tvrdi,  kako njegove imovinske prilike  nisu baš  sjajne, ali su  ipak dosta solidne. Nije imao posebnu školsku  naobrazbu, ali se ne bi moglo kazati da je nenadaren i bistar, a  njegovo moralno vladanje je besprijekorno, ne pije i dobar je privrednik. Kotarska ispostava u Kulen Vakufu,  30. augusta 1902.,  javlja okružnoj oblasti u Bihaću,  kako je tamošnji malkontent, tj. pobornik zvanične vlasti,  hadži Ibrahim-beg Kulenović,  prilikom putovanja u Budimpeštu u sastavu deputacije u maju 1902. dijelio brošuru Memorandum islamskog naroda u Bosni i Hercegovini,  gospodi članovima delegacija i austrijskog i ugarskog državnog  parlamenta, izdan 28. maja 1902. godine u Budimpešti.

Sulejman-begu Kulenoviću, “pouzdanom svjedoku” (ein Gewährsmann), koji je bio član majske deputacije, nije brošura uručena tada, ali mu ju je Ibrahim-beg  prodao u Kulen Vakufu,  augusta 1902.  godine za dvije krune. Kada ga je Sulejman-beg pitao,  od koga je dobio  tu brošuru, Ibrahim-beg je odgovorio: “Šta se brineš,  pročitaj je i šuti, ako možeš šutjeti.” Hadži Sulejman- Bukovača beg, koji je s tim u vezi prikupljao informacije te ih  dostavljao tadašnjim austrijskim  vlastima, ali  nije mogao sve  u potpunosti doznati od Ibrahim-bega, kako su točno spomenute brošure stigle u Kulen Vakuf, ali je pretpostavio da su one došle preko poznatih malkontenata, Derviš-bega i Vasif-bega Biščevića iz Bihaća.


Sulejman-beg Kulenović iz Kulen Vakufa je, inače, po povratku iz Budimpešte 1902. godine, došao u kotarsku ispostavu u Kulen Vakufu te  dao izjavu,  kako se “s obzirom na moje nepovoljne materijalne prilike, ustezao da žrtvuje putni trošak”, i nije htio ići, ali “to bijaše uzrok, da me ostali muslimani pozlobiše”, te je, da bi ih primirio, otputovao u Budimpeštu, ali se nije slagao s mnogim stajalištima koja su  tamo iznesena. Sulejman-beg izjavljuje, da on i dalje ostaje do kraja odan Vladi i obećava “odsele kloniti se svega, što bi se kosilo sa iskrenom podaničkom vjernosti naspram Njegove  Cesarske i kreposti Veličanstva i njegovoj Visokoj Vladi”. Sulejman-beg Kulenović bio je u teškom materijalnom položaju, pogotovo,  što nije mogao platiti ni ratu zajma, koja je  pristigla za naplatu 15. Novembra 1901. od 415 Kr (zajam od 9.000 Kr), ni proljetnu ratu od 15. maja 1902. od 335 Kr, a bio je opterećen i velikim novčanim dugovima, kod Zemaljske banke i Srpske banke u Agramu (Zagrebu). Također,  bio je  jako zadužen kod mnogih  privatnika, tako da su vlasti izražavale čuđenje,  odakle je on pribavio sredstva za putovanje i troškove izdržavanja. Ipak, saznalo se, da je ta sredstva dobio od  Alije Dračkovića iz Kulen Vakufa, kojemu je zbog toga dao pravo, da za sebe prikupi dio ovogodišnjeg haka od njegovih mnogobrojnih  kmetova s kmetskih selišta. Kada je ovo saznao, upravitelj kotarske ispostave u Kulen Vakufu,  naredio je da se čitav prihod haka Sulejman-bega Kulenovića te godine zaplijeni,  kao jamstvo za dva zajma i, eventualno, za jesenju ratu, a Sulejman-begovom šuri, Paša-begu Kulenoviću Bajbutoviću, kazao je da će se Sulejman-begov imobilijar prodati na dražbi, budući da je on veoma zadužen. Nakon toga je Sulejman-beg,  dao spomenutu izjavu da ostaje lojalan  tadašnjoj Vladi. Vlasti su pratile njegovo dalje ponašanje i nakon izvjesnog vremena zaključile,  kako je ostao vjeran svom obećanju.

Oranaci porodice Kulenović

 Ogranak Šenigdžić posjedovao je ukupno 7.835,9 dunuma (Džafer-beg i Mustaj-beg, nasljednici Ahmed-bega Kulenovića Šenigdžića, posjedovali su ukupno 5.150,4 dunuma, dok su Ahmed-beg, Ibrahim-beg, Husref-beg, Nura, udana Kapetanović, pa nakon toga  preudana za Uzeira Pašića iz Bosanskog Petrovca  te  Derviša, udana za Salih-bega Kulenovića Baru, nasljednici h. Husein-bega Kulenovića Šenigdžića, posjedovali  su ukupno 1.784,02 dunuma zemlje;  Evla Kulenović Šenigdžić, udovica Kulenović Bajbutović  te preudana Kulenović Klišević, posjedovala je 901,4 dunuma); ovaj ogranak posjedovao je i 399  kmetskih selišta te još 32 kmetska selišta u suvlasništvu s ograncima Bara i Vođenica.

Ogranak Čovka (Hamdi-beg, Esma i Vasvija, nasljednici Huršid-bega Kulenovića Čovke) posjedovao je 2.505,1 dunuma; Čovke su posjedovale i 96 kmetskih selišta (13 u Prkosima i 83 u Bastasima) te 55 selišta u suvlasništvu sa Bajbutovićima.

Ogranak Alikapetanović posjedovao je ukupno 10.533,2dunuma begluka (Murat-beg i suvlasnici, nasljednici h. Derviš-bega Kulenovića Alikapetanovića posjedovali su 9.947,2 dunuma, dok su Salih-beg, Mehmedali-beg,  oženjen s Eminom Osmanbegović iz Dervente, Derviš-beg, Hamdi-beg, Sidika, udana za Mehmed-bega Kapetanovića, Aziza, udana za Derviša Bahtijarevića te  Nura, udana za Ahmed-bega Kulenovića Šenigdžića, nasljednici  Skender-bega Kulenovića, koji je umro oko 1909., a  posjedovali  su oko 1.035,9 dunuma begluka); Alikapetanovići su posjedovali 180 kmetskih selišta te još 15 selišta u suvlasništvu sa Hadžismailbegovićima;  Salih-begov sin,  bio je  kasnije  dobro poznati književnik i pjesnik Skender Kulenović  (1910.-1978.), sudionik NORA-a.


Ogranak Bajbutović posjedovao je 4.810,8 dunuma begluka (Muhamed-beg, zvani Paša-beg, h. Osman-begov sin); osim Muhamed-bega ostali predstavnici ogranka Bajbutović nisu imali znatnijih begluka, ali su njihova kmetska selišta bila znatna: ukupno su brojni predstavnici ogranka Bajbutović,  posjedovali 349 selišta te još 14 selišta u suvlasništvu s Hadžikadibegovićima, s tim da je i ovdje  jedino Muhamed-beg (Paša-beg),  posjedovao je  101 selište, dok nijedan od ostalih predstavnika ovoga ogranka Kulenovića  nije posjedovao iznad 50  kmetskih selišta.

Ogranak Bukovača posjedovao je 12.313,215 dunuma begluka, (Muhamed-beg, sin umrlog Malić-bega Kulenovića Bukovače); Muhamed-beg je pripadao Kulenovićima, koji su posjedovali  najveća zemljišna imanja, jer je osim prostranih begluka,  posjedovao još 260 kmetskih selišta, koji su se, kao i begluci, najznačajnijim dijelom nalazili na prostoru Drvara (119 selišta u Drvaru, 64 u Štrbcima Malim i 51 u Bukovači, dok su selišta u ostalim mjestima bila sporadična). Potomci ovog Muhamed-bega (1868.-1926.) su sinovi Mustaj-beg, Ahmed-beg, Smail-beg, Ali-beg i kasnije poznati političari dr. Džafer-beg i dr. Osman-beg Kulenović te kćerke Ajiše-hanuma i Zumret-hanuma.

Ogranak Hadžikadibegović posjedovao je 3.534,4 dunuma begluka (braća Omer-beg, zvani Paša-beg, Ibrahim-beg i Husein-beg, sinovi umrlog Mustaj-bega Kulenovića Hadžikadibegovića, posjedovali su ukupno 1. 266,9 dunuma zemlje, Mustaj-begova udovica Ćamka,  posjedovala je 1.315,3 dunuma, Omer-beg,  Mehmed-begov sin u svom vlasništvu imao je 929, 6 dunuma,  dok su Muharem-beg i Hamdi-beg, Husein-begovi sinovi, raspolagali sa svega 22,4 dunuma begluka) tako da je  ovaj ogranak porodice 1918. godine posjedovao  93 kmetska selišta.

Ogranak Haračlije raspolagao je malim kompleksima begluka (jedino je Zumra Kulenović Haračlija,  raspolagala sa 2.278,8 dunuma begluka u katastarskoj općini Vlaškovci (kotar Bosanska Dubica), a njegovi predstavnici 1918. posjedovali su ukupno 211 kmetskih selišta (Ahmed-beg i Osman-beg Kulenović Haračlija, sinovi Mahmud-bega Kulenovića, posjedovali su ukupno 42 selišta, Jasim-beg, sin Mahmud-bega Kulenovića Haračlije, posjedovao je 16 selišta u svom vlasništvu i još 4 u suvlasništvu sa nasljednicima svog brata Osman-bega, a Osman-begovi nasljednici imali su u svom vlasništvu još 107 kmetskih selišta; nasljednici Halil-bega Kulenovića Haračlije  posjedovali su 15 kmetskih selišta, a Devla rođena Kulenović,udovica iza Ibrahim-bega Kulenovića Haračlije, raspolagala je sa 27 selišta.

Ogranak Suhaja (Ali-beg i Mustaj-beg, sinovi Murat-bega Kulenovića Suhaje) posjedovao je 6.578,708 dunuma begluka, kao i 134 kmetska selišta.

Ogranak Sulejmanbegović (Malić-beg i Husein-beg.Malić-beg Kulenović Sulejmanbegović bio je oženjen s Pašom Kulenović, umro je 20. 11. 1918., a naslijedili su ga sin Mahmud-beg (umro 16. 3. 1919., ostavivši iza sebe udovicu Ćamku Kulenović, rođenu Kapetanović, sinove Mehmeda, Asima i Šahira te kćerke Nuru i Raziju), Ahmed-beg, Mehmed-beg i  kćerka Vasva, udana za Omer-bega Kulenovića.

Ogranak Vođenica,  posjedovao je 5.490, 2 dunuma begluka (Omer-beg ili Osman-beg, Fatima, udana za Mustaj-bega Kulenovića Robinjića u Bosansku Krupu, Emina i Aiša, a djeca umrlog Smail-bega Kulenovića Vođenice, posjedovali su 1.059,1 dunuma begluka, dok su Osman-beg, Jakub-beg,Hanifa, udata za Ibrahim-bega Kulenovića Hadžismailbegovića umrla 17. 10. 1918., – Derviša, udana za Derviš-bega Kulenovića Hadžismailbegovića i Aziza – sve djeca umrlog Omer-bega Kulenovića Vođenice, posjedovali su  4.711,6 dunuma begluka); ogranak Vođenica posjedovao je i 296 kmetskih selišta (nasljednici Smail-bega Kulenovića  Vođenice,  posjedovali su 1918. uz navedene begluke samo jedno selište, Omer-begovi nasljednici osim navedenih begluka još 127 kmetskih selišta, nasljednici Murat-bega Kulenovića Vođenice,  nisu posjedovali značajnije komplekse begluka,  nego samo 131 kmetsko selište,  Hamza-beg (rođen 1856.) Ibrahim-begov sin, posjedovao je 27 kmetskih selišta, a Zubejda,  rođena Kulenović Vođenica, udana za Sulejman-bega Hadžibegovića u  Kopčiće kod Bugojna, posjedovala je 10 selišta). Murat-beg Kulenović Vođenica,  umro je 1899., bio je oženjem Pašom Hadžiselimbegović, a naslijedilo ga je pet kćeri, od kojih znamo za tri: Almasa, udana za Omer-bega Kulenovića Hadžikadibegovića, Muhamed-begovog sina, Almasa, udana za Sulejman-bega Filipovića u Ključ  i  Nura (umrla 27. 4. 1918.),  udana za Omer-bega,  zvanog Paša-beg Kulenovića Hadžikadibegovića.


 Značajne komplekse begluka imao je i ogranak Kulenovića koji je živio u Travniku (Ahmed-beg Kulenović posjedovao je 3.641 dunuma begluka u kotaru Jajce, Ibrahim-beg  1.093,1 dunuma begluka u Smoljanima, Lastvi i Krnjeuši, ah. Mehmed-beg i Malić-beg posjedovali su 2.513,9 dunuma begluka u katastarskoj općini Gunjevci); Ahmed-beg je imao i 45 kmetskih selišta, a Ibrahim-beg 59 kmetskih selišta, a Ahmed-beg je  imao  tri sina: Hidajet-beg (umro 1936.), Mustaj-beg i Ali-beg, te dvije kćeri: Hibija, udana za Mahmut-bega Eminagića, i Zarifa, udana za Smail-bega Eminagića. Od predstavnika porodice Kulenović iz Jajca,  znatnijim zemljišnim kompleksima ističe se Mahđul-beg, h. Alaj-begov sin iz Zaskoplja, koji je posjedovao 904,48 dunuma begluka.

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio