Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
disti.ba
grakop.ba
interliber.com
 
 
Zanimljivosti:
 
STARE TUZLANSKE PORODICE
03. 08. 2014.

Mnoga srpsko-pravoslavna prezimena mogu se naći i među katoličkim življem i obratno, na primjer, Markovići, Perići, Tadići, Tomići, Stojići, Pavlovići, Lukići, Radići, Marići, Andrići, Grbići, Vidovići, Batinići, Mandići i drugi.

S druge strane, neka muslimanska prezimena prisutna su i među kršćanskim življem, kao Basare, Pandže, Pašići, Drljević, Čolaković, Delibašić, Žunići, Pašalići, Ponjavić, Selesković, Kurt, dok se Kovačevići, Filipovići, Kapetanovići, Arnautovići, Begovići, Brkići , Begići, Žilići, Terzići i drugi, nalaze među sve tri bosanske religije.

Najuglednija tuzlanska begovska obitelj Tuzlić, nosila je prezime koje se inače moglo sresti i među pravoslavcima. Među muslimanima najčešća prezimena bila su: Muharemagić, Azabagić, Pašići, Hadžiefendić, Mujezinoviću, Selimovići, Hasići, Sijerčić, Mehmedagić, Zaimović, Delibegović, Fazlići. Ređa su bila prezimena koja nisu izvedena iz osobnih imena: Zonić, Čamdžić, Kulovići, Kunosić, Tuzlić, Čokić, Terzići. Historičar Janjatović nije unio u svoj popis neka meni poznata prezimena, primjerice, prezime ugledne srpske obitelji Crnogorčević, zatim nema Strahinjića, Poljaševića, Mileusnića, Lemezović, Toljević, Besarovića i Babunovića.

Bilo je među našim srpskim obiteljima u Tuzli i neobičnijih prezimena, kao Magarašević, Stokanović, Dramušić, Lemezović, Magazinović, Vokić, Serafijanović. Nama djeci posebno su bila noebična i smiješna prezimena koja ne završavaju na ić, a bilo ih je i u školi i u gradu: Tuco, Cimeša, Glušac, Soldo, Koruga, Popara, Kalanj, Jajčanin, Grubor, Kozomara, Njegovan, Batalo, Pelemiš, Kamenko, Semiz, Zec, Pađen, Rogulja, Peleš, Šipka. Riječ je bila, uglavnom, o došljacima iz drugih krajeva, poglavito iz Like, Hercegovine ili iz Bosanske Krajine.

Prijatni sugrađani stranog podrijetla bili su tuzlanski Česi. Oni su bili državljani Češke, ali su bili i jugoslavenske patriote. Neki su bili članovi KPJ. Bili su skoro svi Sokoli i okupljali se oko Sokolskog doma. Održavali su svake godine Češku besedu (prekid je nastupi 1948.), a održavlai su i zabave za građanstvo. Imali su i svoj komorni sastav. Sarađivali su i sa društvom "Mladost”. Obitelji Vančura, Madrac, Kraupner i Linhart, Stoklasa, Stuhli, Samek, Šuster, Landa, Rihter, Balzar, Rička i druge, bile su poznate u gradu i preko svoje djece koja su išla s nama u školu, a neki su ženidbom postajali vremenom Bbosanci, iako se nikada nisu odricali svog češkog podrijetla.

 Mirko Madrac, sin slastičara Karla Dušeka, pričao mi je da je Karlo došao 1924. godine iz Češke, najprije u Sarajevo, a poslije u Tuzlu, Beograd i Zagreb. Godine 1927. se oženio sa Štefom, rodom iz Brna, zajedno su došli u Tuzlu i otvorili radnju u Blatovoj kući, na glavnoj ulici. Godine 1936. kupio je od Tadića kuću u Konjaničkoj ulici, u čemu mu je pomogao kožar Landa, njegov zemljak. Radionica je bila u dvorištu. Madrac je bio plav, proćelav, lijepih crta, uvijek nasmijan, srednjeg rasta. Štefa, s plavom kovrdžavom kosom, na kojoj su joj mnoge žene zavidjele, krupna, nešto viša od Dušeka, imala je troje djece, Mirka, Dagmar i Marcelu. Dagmar je poginula krajem rata kao mlada partizanka i  sahranjena je u Šapcu (Srbija).

(Hercegbosna.org/forum/tuzla)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio