Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
LIVANJSKA BOŠNJAČKA PREZIMENA
04. 01. 2012.

Na internetskom portalu Livnograd.com objavljen je zanimljiv tekst o desetine starih bošnjačkih prezimena i njihovo porijeklo. Neka od tih prezimena i danas se mogu susresti.

Čolić su starosjedioci u glamočkom selu Dragnjić, odakle je jedna porodica preselila u Biličić 1906. godine kupivši zemlju od Radovaca. Godine 1922. u Dragnjiću je bilo sedam, u Biličiću jedna i gradu Glamoču jedna kuća Čolića. Iz Dragnjića su u Livnu doselili Čolići 1918. godine, a taj dio Čolića su sinovi muslimana Prdunje koji se, ožnivši jednu Čolićku, nazvao i sam Čolićem i nastanio u Dragnjiću. Na području Rame ima i danas više rodova sa ovim prezimenom. U Varvaru kod Prozora  žive Čolići (jedna kuća) čiji je predak došao iz Rumboka na ženinstvo 1927. godine, u Lizopercima otac Čolića  je došao prije sto godina za sestrom iz Donje Jablanice i ostao u selu. U Doljanima Čolići (tri kuće) su starinci.

Dalahmet -  Ovo neobično prezime donosi nam Nametak u uvodu svoje studije o Atlagićima nabrajajući neka prezimena koja su nastala u Livnu. Autor su tu poslužio sjećanjem starijih Livnjaka, ali, osim prezimena nije ostalo više uspomena na ovaj rod.

Dudija (Dudić) - Vjerojatno po austrijskoj okupaciji iz livanjskog sela Grborezi preselila je na Glamočko polje porodica Dudija. Kao Dudići evidentirani su 1922. godine u selu Vidimlije gdje su imali dvije kuće. Jedini je to trag Dudija.

Džafaerovići – U Glamoču je do 1992. godina živjela jedna porodica Džaferovića sa dva člana koji su u taj grad doselili iz Livna. Nepoznato je kada je ovaj rod napustio Livno. No, ovo prezime pominje se znatno ranije u ovim krajevima. Naime, glamočki ćehaja piše, između 1727. i 1741. godine, pismo komandantu Like i Krbave Josipu Pučiću, u kojem daje vjeru Muhamedovu za Huseina Džaferovića koji je zatvoren kod Mlečana. On jamči da će za Huseina biti isplaćeno sve od novca do konca, što potvrđuju još neki kapetani i druga gospoda.

Fajdetić (Faide-ogli) - U Hlivnu je prije 1768. godine u mahali vaiza Hadži Mehmed efendije umro Hadži Mehmed, sin Ibrahimov a unuk Abdulahov Faide-ogli. Iz sudskog predmeta koji se te godine vodio pred livanjskim kadijom saznajemo da je Hadži Mehmedova udovica Hatidža, kći umrlog Ahmeda Odobašića. Dokumentacija iz vremena Austrije ne pominje ovo prezime, te je to jedini podatak o ovom rodu

Govza - U svome ljetopisu Bašeskija bilježi ovo prezime.

Gračo - O nosiocu nadimka ili prezimena Gračo isplele su se legende koje se usmeno prepričavaju u gradu u livanskim selima duže od sto godina i koje su, sa svakim novim prepričavanjem, dobijale nove svjedoke i nove pojedinosti. Graču su često viđali da po cijeli dan sjedi pred svojom malom kućom kod Kadilarskog groblja promatrajući prolaznike, tvrdi se u legendi. Pominju se i svjedoci koji su se kleli da su vidjeli Graču kako skače do visoke munare Perkuša džamije na Šatarnici, a da je pri tome ostao živ i neozlijeđen.

Hasanbašić - Ko je Hasanbašić čijim su se imenom poslužili njegovi potomci, vjerojatno nikada nećemo saznati, ali je izvjesno da je Hasan pripadao utjecajnom krugu janjičarskih baša koje je paša Kukavica nemilosrdno isjekao povodom bune baša,  zabilježenih i u ovim krajevima. Od livanjskih Hasanbašića zabilježeno je samo ime Zulfe i žene mu Fatime nepoznatog roda, te sina Alije, rođenog u Livnu 1890. godine. Alija je umro u Sarajevu 1967. godine.         
         
Hatmanlija (Jedić-zade) - Isak, sin Mustafe Jedić-zade Livnjak (Ishaq, b.Mustafa al-Ihlawnawi) javlja se u XVII. stoljeću kao prepisivač više djela iz gramatike i zbirki fetvi na arapskom i turskom jeziku. Na prepisima je precizirao da boravi u tvrđavi Livno, odnosno u Topotanbegovoj medresi u Livnu. U ovoj medresi je poznati livanjski Darul-hadis, a Isakova djela prepisao i datirana su između 1751. i 1782. godine. Ishak je označio svoje geografsko porijeklo sa Akhisari i Livnjak. Da li je Isak porijeklom iz Akhisara, kao se tada zvao Prusac kod Bugojna, ili je kasnije živio tamo, nije poznato. Bez prezimena Isak, sin Mustafin potpisao se na prepisima dva djela završena 1172/1758. godine: arapskoj gramatici i djelu na turskom jeziku o istoj temi. Iz ovog vidimo da je djela prepisivao duže od 30 godina. Pitanje je do kada su Jedići živjele u Livnu i kako je nestao ovaj rod ili samo prezime, ali su u nekim toponimima ostale uspomene na njih. U livanjskom gruntu i danas se više nekretnina u Guberu vodi pod imenom Jedić u vlasništvu Zijadića. 

Kabilagić – Ime Mustafa Kabilagić Livnjak (El-Hadži Mustafa Kabil-agazade-el-Ihlevi) i lični pečat vlasnika knjige, te zabilješka da je on finansijski službenik u Bosni, nalaze su zbirci formulara raznih sudskih isprava. Prepis rukopisa, koji se nalazi u Kantamirinoj biblioteci, potječe iz XVIII. stoljeća. Njegovo ime i pečat nalazimo i u jednom uvodu u hadis od nepoznatog pisca gdje se, kao vlasnik, potpisao Mustafa-efendi iz Livna, zvani Kabilagazade.

Kalabić - U Sinju se 1747. godine poveo neobičan sudski spor povodom tužbe građana ovog grada protiv fra. Filipa Grabovca. Ovaj je u svome djelu progovorio o borbama koje su se krajem prethodnog stoljeća vodile protiv Turske i rezultirale zamjenom vlasti i etničkog sastava stanovništva u području koje se tada označavalo kao Turska Dalmacija i Hrvati. Grabovac se pozvao na svjedočenje vojvode Šenka i Ahmeta Kalabića iz Livna kako prilikom osvajanja Vrlike nije bilo izdaje, ali je u Sinju, nasuprot tome, bila izdaja. Ovo je bila prilika vlastima Republike da se obračunaju sa neposlušnim fratrom koji je završio u venecijanskom zatvoru. Ovaj podatak upućuje na zaključak da je porijeklo livanjskih Kalabića na području Cetinske krajine, oko Sinja ili Vrlike. Osim  Ahmeta Kalabića nepoznati su drugi članovi ovog roda jer ih u Livnu ne nalazimo po austrijskoj okupaciji. No, u Šujici koja se nalazi 16 kilometara od Livna živio je donedavno bošnjački rod sa ovim prezimenom, pa bi to mogli biti Ahmetovi potomci. U matičnim knjigama iz 1930. godine upisana je porodica Selima Klabića, sina Bećirovog sa deset članova. Selim, koji je rođen 1850. godine u Veseloj kod Bugojna živio je sa sinom Salihom (1898.), i očito je bio doseljenik u Šujicu iz Skopaljske doline.

Keraga -  Matična knjiga naknadnih upisa i pribilješka, Livno 18-II, str. 183. M. Ždralović: Navedeno djelo, II, strana 164-165, Katalog  - Grabovac je u Mlećima 1747. godine štampao "Cvit razlika naroda i jezika Illiričkoga, alliti arvačkoga", koja je po naredbi inkvizicije zaplijenjena i spaljena na lomačama. Sačuvano je samo pet primjeraka. Grabovac je završio u mletačkom zatvoru "Sotto i piombi". Rođen je koncem 1697. godine u Podosoju kod Vrlike. Soldo: Ibid, II, strana 377. Mustafa sin Omerov Keragi-zade (Keraga, Keragić) je prepisao jednu zbirku na turskom jeziku 1169/1755. godine. Uz podatak da je prepis je završen u nedjelju, 11.džemadel-evvela navedene godine Mustafa je zabilježio da je iz Hlivna i da živi u džematu Pehlivan, u mahali Rajčevac. Moguće je da se radi o pripadniku porodice Čeraga (Čereg, Čerek), koja je nestala sa ovih prostora po dolasku austrougarske vlasti.

Livnjak (Ihlivnavi)  - Pored šturih podataka o sebi, prepisivači orijentalnih djela najčešće stavljaju uz ime i podatak o svom geografskom porijeklu. Neki su samo stavili ime, datum i oznaku odakle su. Samo su neki primjeri koje nalazimo u bogatom fondu djela prepisanih na bosanskohercegovačkim prostorima. Nisu, stoga, rijetki ni oni koji su uz svoje ime stavljali oznaku Ihlivnavi, al-Ihliwnawi, Hlivnavi, odnosno "iz Livna" i "Livnjak". Tako se označava Ahmed, sin Osmanov, rođen 1612; poznati Jusuf 1615; Hasan 1618; Ahmed Hasanov 1623; Ali 1658; Muhamed hadži Mustafin, Mustafa Ahmedov i Muhamed Hodžić 1749; Isak Jedži 1751; Muhamed Muhamedov 1797; Mustafa Paprica 1803.

Mujić- Emin Mujić, sin Imšira i Naze, rodio se u Livnu 1888. godine. Ova porodica nije zabilježna u matičnim knjigama iz 1930. godine, što znači da je iz Livna iselila prije. Emin je umro u Mostaru 1959. godine.               
         
Mudžić - Jedan od išćezlih rodova koje pamte stariji stanovnici Golinjeva su Mudžići, od kojih je, kako kaže, ostao samo jedan stari bašluk na lokalnom greblju i narodna predaja.

Paprica - Prepis zbirke fetvi mostarskog muftije Ahmada al-Mostari-a potpisao je 12. rebuliahara 1218. (1. 8. 1803.) Mustafa, sin Muhameda Paprica-zade Ihlivnavi (Livnjak). Nikakvog drugog traga Mustafa nije ostavio osim ovih nekoliko podataka o sebi. S obzirom na dodatak zade iza prezimena, vidljivo je da se radilo o uglednom rodu koji se nakon 1803. godine više ne bilježe.

Pirgo - Nadimak Pirgo nastao od pridjeva pirgav (pjegav) i danas se sreće u Livnu, ali, očito, ova riječ polako nestaje iz upotrebe kao arhaizam. U braku Ibrahima Pirge i Alije iz nepoznate familije rođena je u Livnu 1897. godine kći Mejra, koja je umrla u Sarajevu 1967. godine. Pirge nisu imale 1893. godine nekretnina u livanjskoj općini.

Ribo - U blizini Jelečevih starih kuća pod kamenitom gredom iznad Potočana i danas stoje ruševine koje zovu Ribine zidine. Prema predaji, tamo je živio istoimeni rod koga je davno nestalo sa ovih područja.

Ris - Na zapadnim padinama planine Tušnice, južno od sela Potkraja, na topografskim kartama ubilježeni su toponimi Risovine, i potok Risovac. U pravo na tome mjestu, na obodu malog polja, prema predaji koju još živo nose stariji stanovnici Potkraja, postojala je jedna kuća porodice Ris. Iselili su nekuda početkom austrijskog vakta, ali su ostale ruševine te kuće. Ostaće tajna je su li toponimi Risovine i Risovac ime dobili prema ovom rodu ili je obrnuto. Ris je krupna zvijer iz porodice mačaka. Iako jako rijetka, još uvijek se sreće u okolnim planinama. Karakteristično je ponašanje ove životinje, pa je u narodu ostala izreka "ljut kao ris", što je i motiv za ovakvo prezime.

Sinanvojvodić - Ime Sinan-vojvoda u Livnu se pojavljuje još daleke 1528. godine kada je u Defteru Bosanskog sandžaka u Livnu zabilježena Časna džamija Sinan-čaša. Prema predaji Sinan-čauše je od Husrev-bega dobio nalog da u Livnu podigne prostranu i pod kupolom džamiju. Pred ljuti okršaj na Mohačkom polju 1542. godine izvršen je popis bosanske vojske u kojem je navedeno i ime Sinan-vojvode. Sinan-vojvoda je i kapućehaja bosanskog sandžakbega Malkoč-bega i on će biti poslan iz Sarajeva u Livno s jeseni 1560. godine da tadašnjem kliškom namjesniku Ferhad-begu uruči zahtjev Porte da se kazne vinovnici nereda u Cetinskoj nahiji. Kako je Malkoč-beg i sam bio kliški sandžakbeg u Livnu, godinu dana prije, nema sumnje da je uz njega i tada bio Sinan-vojvoda.

Švrakić – Historičar Petrić je registrirao da su među nekadašnjim bošnjačkim stanovništvom Lusnića bili i Švrakići. Ovi Švrakići su dio roda Švraka koji su starosjedioci u glamočkom selu Malkočevci, gdje su prije rata bile dvije Švrakine kuće, a u samom gradu Glamoču jedna. Iz Švraka su u Malkočevcima potekli Gagići i Mujdžići koji su iza 1920. godine iselili iz sela. Tu se nalazi i Švrakino groblje i mlinovi Švrakića, a na planini Slovinj je Švrakina njiva.

Telalović (Dellal-zade) - Isak Telalović Livnjak (Ihlivnevi Ishak Dellal-zade) je manje poznat pjesnik divanske poezije, prema prezimenu iz ugledne porodice. On se epigrafski oglasio 1659. godine sa dvije pjesme: Pjesme o osvojenju Varada u Madžarskoj, borbama za ovaj grad 1070/1659-60. i zaslugama Ali-paše, koji je u tim borbama bio serdar-i ekrem (vojskovođa).

Verunice (čuje se i Varunice) je rod koji je odselio iz Livna 1883. godine i naselio se u glamočkom selu Malkočevci. Prema historičaru Nikiću, predak Verunica je Domazet, "uljegao ženi u kuću". U livanskim gruntovnim knjigama iz 1893. godine nema ovog prezimena, jer je do tada rod potpuno nestao iz Livna. Godine 1922. u Malkočevcima su bile dvije kuće Verunica, kao i 1992. godine kada su imali deset članova.

(Livnograd.com)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio