Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
NESVAKIDAŠNJA PREZIMENA
03. 08. 2015.

U Hercegovini bi ovo moglo da se desi: da načelnik opštine bude Lažetić, zamjenik mu Dangubić, a da policiji komanduje Batinić, dok narod prilaže molbe i žalbe kod Slijepčevića i Glušca... Ko se to i kako pobrinuo za ovu komediju sa imenima i prezimenima, goneta u svojoj knjizi Ime i prezime novinar i povremeni pisac Šćepan Aleksić iz Bileće.

Zec iz Mostara viđen u Trebinju, zaklan u Bileći, prodan u Gacku, skuhan u Nevesinju.

"Nije ovo nikakva poternica za nesrećnim zecom, nego rečenica sklopljena od čudnih hercegovačkih prezimena: Zec, Viđen, Zaklan, Prodan, Skuhan. O tome, o hercegovačkim prezimenima, razmišljao sam juče po podne u autobusu koji me je nosio preko Nevesinjskog polja...", bilježi u maju 1954. znameniti reporter Politike Gojko Banović. A četiri i po decenije kasnije ovoj temi će se vratiti još jedan novinar "i pomalo pisac - koliko mu vrijeme to dozvoljava" - Bilećanin Šćepan Aleksić. Objaviće cijelu knjigu s jednostavnim naslovom Ime i prezime, koju svaki Hercegovac kome dođe do ruku čita od korica do korica, pošto je riječ o njemu ili njegovom susjedu.

- Ideja za pisanje te knjige došla mi je slučajno, ni sam ne znam kako. Uglavnom, veliki broj smiješnih, posprdnih i neobičnih prezimena dao mi je povoda za to. Znam da u Banjaluci postoji Mitar Pejić, koji je sakupio mnogo više prezimena neobičnih i posprdnih, ali on se bavio ispitivanjem korijena tih prezimena, a mene su ova hercegovačka zanimala samo u onoj mjeri koliko mi je to bilo potrebno da sve pretvorim u literaturu. Drugim riječima, knjiga sadrži dvadeset priča, u kojima je, na ovaj ili onaj način, smješteno nekoliko stotina imena i prezimena po svemu neobičnih. Tako susrećemo prezimena Zec, Derikučka, Ćuk, Čukvas, Junac, Jalovica, Buha, Govedarica, Kravljača, Riđilo, Barilo, Pecikoza, Koljibaba, Prcović, Mucović, Tunguz, Vrtikapa, Šupljeglav, Miš, Motika, Zvijer, Likokur, Vreća, Čutura, Prodan, Guzina, Bubalo, Rikalo, Škipina, Magarčić, Kozić, Jarić, Junac... objašnjava Aleksić i dodaje:

- Sve u knjizi polazi od imena i prezimena i sve se opet vraća toj temi. Nijedno prezime, pa naravno ni ime, nije izmišljeno. Većina događaja je čak autentična, samo što je sve obojeno literarnim jezikom i formom. Po tome je ova knjiga karakteristična i čitaocima bliža i zanimljivija, naročito onima koji su iz ovog (hercegovačkog) kraja ili vuku korijene odavde... "Samo da znam ko je nama po Hercegovini, a bogami i šire, ovakva prezimena nadijevao, šiju bih mu kao pijevcu zavrnuo", reći će jedan od junaka knjige Ime i prezime, opovrgavajući latinsku sentenciju "nomen est omen" (ime je znak). Međutim, život je bujnija biljka od literature, pa se i to katkad desi, o čemu će posvjedočiti uvod iste zbirke, u kome Aleksić ispisuje:

"Neka se ne ljute oni čija su imena ovdje pomenuta, jer ih možda nisu zaslužili. Ko zna kako ih dobiše i ko im ih nadjenu, da li pakost ili tuđa zloba. "

Maštoviti Hercegovci, za koje je još Jovan Cvijić uočio da im je "sav svet u rečima", i sami potomci nadijevaju imena koja ih razlikuju od drugih.

Vlast je, piše Aleksić u Umovanju Frnda Šapurića, u posljednje vrijeme zaboravila prezime. "Naređuje šta može a šta ne, propisuje svaki dan ponešto, a nikako da se sjeti i da naredi da ne može da bude ni prezime Kurajica. Marko Jozin, koga su dva puta slali u ćuzu u Foču zbog duga jezika, pričao je ovako: "Imali smo rukovodioce Sirotkovića i Bijedića. Đilasa su smijenili mnogo prije da ne đilasa previše. A sad opet - Vještica i Poplašen. Ko se koga plašio, ne znam, ali su sa njima Lajić, Zlojutro i Buha. A kad su na televiziji, sa njima razgovaraju - Urukalo, Alavuk, Nogo, Laketa, Šukalo, Stolica, Hršum, Kenjalović, Debelnogić, Učur, Zlikovac, Kozomara."

No, nevolje nisu samo sa prezimenom, nego i u šta ga promijeniti, koje novo odabrati. Pisac nas podsjeća da je u Brstina pola kuće željelo da bude Brstinović, a druga polovina Milutinovuć, po čukundjedu Milutinu. U Surutka, Rikala, Šupljeglava i Repkovića bilo je još gore. Po četiri kuće u svih i svaka predložila različito prezime. Za grla da se pohvataju. I niko da popusti. Kao da će od novog prezimena zavisiti budućnost narednih devet koljena U Jalovica u Šumi (Trebinje) predložili jedni da se prezovu u Jalovčiće, drugi u Jalovičiće, treći da budu Jovanovići, četvrti Jovovići, a peti Jalovići. A iz šest kuća neće više ni da čuju za slovo J. Ima prezimena i bez toga slova, dosta je bilo jalovica i jalovljenja i ismijavanja sa njihovim prezimenom... Na red su došle Pičete i tražile da im novo prezime bude Lučić...

A o samom Imenu i prezimenu pisac kaže:

- Nije važno kakvo je kome ime i prezime, da li je ono neobično, lijepo ili ne. Važno je kakav je čovjek koji nosi to ime i prezime, kakva mu je duša, koliko je dobar i plemenit, koliko mu je ljubavi u srcu... Uostalom, uglavnom niko od nas i nije bio u prilici da sam sebi bira ni ime, ni prezime.

Ali, ovaj pritajeni veseljak ni u ovom razgovoru ne bi bio posve miran da ne otkrije i krajičak te vedrije duše i da se još jednom poigra sa hercegovačkim prezimenima koja ga okružuju u zavičaju i susjednim opštinama:
- Eto, kako bi bilo kad bi načelnik opštine bio Lažetić, a zamjenik mu Dangubić. Za policijskog komandira najbolje bi bilo izabrati Batinića, pa da on sredi stvari po svome. A poslije neka narod prilaže žalbe i molbe kod Slijepčevića i Glušca... Sve što sam napisao, uradio sam u najboljem uvjerenju da se niko neće naljutiti, da će sve na simpatičan način biti prigrljeno, pročitano, prepričavano, sačuvano

(Preuzeto iz “Patriot magazine”)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio