Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
NASTANAK MUSLIMANSKOG PLEMSTVA U BOSNI U 15. I 16. STOLJEĆU
13. 10. 2011.

U stvaranju muslimskog plemstva u Bosni značajnu ulogu odigrao je i proces islamizacije. Prvi podaci o prelasku na islam datiraju još od 1435. godine kada Turci stiču prve, iako ne još trajne pozicije u Vrhbosni. Ti prvi slučajevi islamizacije odnose se na članove istaknutih srednjovjekovnih porodica. Već u doba Mehmeda Osvajača javljaju se vojvode i političari porijeklom iz Bosne: Ali-beg, “gospodar zemlje Pavlovića”, Ali-beg Vlahović i njegov brat Ismail Vlahović, Sinan-paša Borovnić i mnogi drugi.

U najranijim katastarskim popisima vidi se da su većina posjednika timara i zijameta bili sinovi hrišćana ili su u srodstvu s hrišćanima. Radi ilustracije navešću nekoliko primjera: Radivoj i Milovac rođaci Ali-bega; Jakub-beg, brat Radosava; Sinan-beg, sin Dragala; Hamza-beg, sin Obrena; Ahmed-beg, kapidžibaša, sin Radića, koji je početkom 16. stoljeća imao najveći zijamet u Bosni (100.088 akčija) i drugi. U ovom ranijem periodu javlja se i dosta sinova Abdulaha, što također ukazuje na hrišćansko porijeklo.

Feudalnu klasu u Bosni u početku sačinjavaju feudalci “porijeklom izvan Bosne kao i veliki broj domaćih feuadalaca među kojima i dalje ima feudalaca hrišćana”. Ali već krajem 15. stoljeća, a naročito tokom 16. stoljeća, broj hrišćanskih feudalaca se stalno smanjuje. Većina njih je primila islam, zadržala uglavnom svoje posjede i zajedno s doseljenicima spahija i potomcima visokih činovnika porijeklom iz Bosne sačinjavali su muslimansku feudalnu klasu toga doba. Oni hrišćani spahije kojie nisu prihvatili islam bili su u nešto nepovoljnijem položaju od feudalaca muslimana, ali su i oni dalje zadržali status feudalca.

… U islamizaciji domaćeg stanovništva značajnu ulogu odigrali su i gradovi kao centri muslimanske kulture i civilizacije. Gradoviu i kasabe razvijaju se širom zemlje i postaju administratitvni, kulturni i privredni centri. Bilo da su to gradovi koje Turci zatiču i dalje razvijaju ili gradovi koje oni sami osnivaju, svi oni poprimaju islamsko-orijentalni karakter. Islamsko-orijentalni grad razlikuje se od evropskog grada po svom nastanku, razvitku i svojoj ulozi. Više gradova u Bosni osnovali su sandžakbezi, veziri, većinom iz Bosne. Podizanjem svojih kulturnih i drugih objekata, i na taj način formiranjem gradskih naselja, ovi ljudi su udovoljavali kako lokalnim tako i širim potrebama. “Osnivanje gradova bilo je faktički rezultat državne politike, što je država ostvarivala preko institucije vakufa. Članovi pojedinih begovskih porodica često su podizali istovremeno niz svojih vakufskih objekata (kulturnih, prosvjetnih, privrednih i drugih) i na taj način osnivali nova gradska naselja. Tako je, naprimjer, podizanjem džamije, osnovne škole i nekoliko dućana u selu Hrvace u nahiji Slunj i Cetina (kliški sandžak) Ferhad-beg Sokolović, sandžakbeg tog sandžaka (kasnije paša) oko 1570. godine udario temelje Novoj kasabi. U istom andžaku i u isto vrijeme Ferhad-beg je osnovao i kasabu Zemunik.

Utvrđeno je također da je osamdesetih godina 16. stoljeća kasabu Novosel (najraniji naziv za današnji Donji Vakuf) osnovao domaći plemić Ibrahim-beg, sin poznatog krajišnika Malkoč-bega. Nedaleko od Donjeg Vakufa formirana je, nešto kasnije, i kasaba Česta, prvobitni naziv za današnji Gornji Vakuf. Ovu kasabu osnovao je Mehmed-beg Stočanin krajem 16. stoljeća. Zna se isto tako da je Mustafa-paša Sokolović, oko 1555. godine, podizanjem svojih zadužbina u rodnom kraju, osnovao kasabu Rudo. Hadži Mustafa-aga kizlar-aga u carskom dvoru isto tako je, podizanjem svojih zadužbina u rodnom kraju, udario temelje Novom Jajcu, kasnijem Vrcar Vakufu, a današnjem Mrkonjiću.

… O porijeklu muslimanskog plemstva u Bosni iznošena su razna mišljenja. Najiscrpnije o tom pitanju pisao je profesor V. Čubrilović. Prema mišljenju koje taj istoričar zastupa u svom radu “Porijeklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini”, to plemstvo je različitog porijekla:
1.    Bosanski begovi su porijeklom od nekadašnjeg bosanskog plemstva. To su, po mišljenju Čubrilovića, porodice Kovačević, Sijerčić, Todorović, Ljubović i dr.
2.    Bosanski begovi su potomci hrišćanske djece ili sinovi muslimanskih ljudi iz naroda, koji su svojim sposobnostima dospjeli do visokih položaja. Potomci ovakvih ljudi čine većinu muslimskih begova.
3.    Bosanski begovi su potomci turskih visokih činovnika, čiji su očevi služili nu Bosni, dobili tu timare i tu ostali. Takve porodice su Čengići, Miralemi i drugi.

Prema raznim porodičnim predanjima, dosta muslimanskih porodica porijeklom je iz Azije. Ali ta predanja ne mogu se uzeti kao sasvim tačna i ne mogu se potpuno odbaciti. Naime, moguće je da su pojedini funkcioneri s istoka, dobivši posjed u Bosni, tu ostajali i osnivali svoje porodice. Ali, oni su se uglavnom uklapali u domaće stanovništvo i vremenom gubili svoje etničko obilježje.

Posmatrajući genealogiju muslimanskih feudalnih porodica do kraja 16. stoljeća, vidi se da je većina ovih porodica domaćeg porijekla, bilo da su potomci istaknutih rodova iz srednjeg vijeka i srednjovjekovnog seoskog plemstva, ili ljudi iz Bosne i drugih naših pokrajina koji su, prihvativši islam, uspijevali da dostignu visoke položaje i obezbijede svojim porodicama vlast i ekonomsku moć. Manji dio ovih porodica porijeklom je iz Azije, Mađarske, Albanije, Bugarske, kao i drugih provincija Osmanskog Carstva. I najzad postoji jedan broj porodica za koje se ne može utvrditi porijeklo.

Izvodeći genealogiju ovih porodica, koliko je bilomoguće, i obrađujući pojedine ličnosti koje su pripadale muslimanskom plemstvu, stiče se utisak da je dosta tih ličnosti dobivalo visoka zvanja u Osmanskom Carstvu, jer se o njima sačuvalo najviše podataka. Bilo ih je koji su dostigli rang sandžakbega, beglerbega, vezira, kao i niz drugih značajnih funkcija u turskom upravnom i vojnom aparatu. Članovi muslimasnkih begovskih porodica tokom cijele turske uprave predstavljali su najjači oslonac osmanske vlasti u Bosni. Oni su vodili glavnu ulogu ne samo u političkom i ekonomskom nego i kulturnom životu Bosne.

Od svih tih porodica jedan broj se zadržao u Bosni. Neke postaju čuveni rodovi u 17. stoljeću  (Čengići, Atlagići, Lakšići), mnogi su se zadržali u Bosni i u kasnijem periodu (Kopčići, Alibegovići, Vilići, Obrenovići, Malkoč-Dugalići, Arnautovići, Repovci, Alibegovići), a neke od tih porodica potpuno isčezavaju (Tardići, Minetovići, Borovinići, Katušići). Izvjestan broj muslimnskih begovskih porodica ulazi i u narodno pjesništvo, naročito u epske muslimanske pjesme (Lakišići, Ljubovići, Vilići, Kopčići, Sokolovići, Atlagići, Čengići).

O običnim spahijskim porodicama nema dovoljno podataka u defterima, budući da defteri, u kojima bi se inače mogli naći takvi podaci, ne donose precizno imena.

Mr. Behija Zlatar

(“Prilozi Instituta za istoriju”, broj 14-15 iz 1878. godine)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio