Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
KAJTAZI – NAJUGLEDNIJE I NAJIMUĆNIJE MOSTARSKE PORODICE
25. 11. 2016.

Porodica Kajtaz iz Mostara ubraja se među najuglednije i najimućnije mostarske porodice. Jedna od najljepših begovskih kuća u Mostaru i danas je Kajtazova kuća. Kajtaze s pravom možemo pridružiti plejadi istaknutih mostarskih vakifa ili legatora.

Do danas je ostalo nezapaženo da je Muhammed Kajtaz (možda djed istoimenog kaligrafa o kome ovdje pišemo) prije 1720. godine u Mostaru podigao džamiju koja je označavana kao Nova džamija. Naime, tako stoji u bilješci prepisivača na kraju rukopisa Gazijine biblioteke u Sarajevu, R-4659. Evo te bilješke u cijelosti:
”Prepisao Osman ibn al-hadž Muhammed, va’iz (propovjednik) u novoj džamiji siromašnog (al-haqir) Muhammeda Kajtaza, u Mostaru 19. safera 1133. (1720). godine.”

Ovo je do danas jedini podatak koji govori o ovom vakifu. Koja je to mostarska džamija teško je ustanoviti. Naše je mišljenje daje riječ o tzv. Tabačici džamiji, na desnoj obali Neretve, udaljenoj od Staroga mosta stotinjak metara. Za ovu se džamiju ne zna pouzdano ni ko ju je, ni kada izgradio, bez obzira što se kao mogući vakif pominje izvjesni hadži-Kurt. U prilog našem mišljenju ide i činjenica da je baš ovu džamiju kasnije temeljito obnovio hadži-Mahmud Arif-efendija Kajtaz.

Osim po bogatstvu i ugledu, Kajtazi su bili poznati i po učenosti koja se njegovala u ovoj porodici pokoljenjima. Najugledniji alim ove porodice je hadži-Mahmud Arif-efendija Kajtaz koji je visoko obrazovanje stekao u Istanbulu, a onda se vratio u svoj Mostar i svoje znanje prenosio mladima, bez ikakve materijalne nadoknade. Ostali alimi iz porodice Kajtaz, o kojima ovdje pišemo, bavili su se kaligrafijom i prepisivanjem orijentalnih rukopisa.

Muhammed ibn Ahmed ibn al-hadždži Muhammed Kajtaz-zade kaligraf i prepisivač rukopisa iz Mostara iz 18. stoljeća rođen je u uglednoj i imućnoj mostarskoj porodici Kajtaz, vjerovatno oko polovine 18. stoljeća. Pretpostavljamo da mu je otac upravo onaj Ahmed Kajtaz koji je umro 1814/15. godine i ukopan u Šarića haremu u Mostaru, a djed vakif jedne mostarske džamije. Nad Ahmedovim mezarom i danas postoji kameni nišan sa ulemanskim turbanom na kome je slijedeći tarih na turskom jeziku: Godina 1230. (1814/15.), O (Bože) koji mnogo praštaš grijehe.

Merhum Ahmed, sin Muhammed-efendije Kajtaza.
Fatiha!

Djed mu hadži-Muhammed-efendija pripadao je svakako ulemi, jer je tako označen i na pomenutom nišanu.

Kaligraf Muhammed-efendija je, sigurno, završio neku od mostarskih medresa, a šta je kasnije radio, nije nam poznato. Poznavao je arapski i turski jezik. Bavio se prepisivanjem rukopisa, a jedan od njih se nalazi u Gazijinoj biblioteci u Sarajevu, R-6999. Riječ je o djelu Hall asrar al-ahyar ‘ala i’rab izhar al-asrar, autora Husejna ibn Ahmeda Zejni-zadea al-Bursewija (u. 1755), a predstavlja komentar Al-Birgiwijeva djela Al-Izhar al-asrar iz sintakse arapskog jezika. Ovaj je rukopis Muhammed ibn Ahmed Kajtaz prepisao u Mostaru 1206 (1791/92). godine, na 320 stranica srednjeg formata, lijepim nasta’lik pismom. Tekst je pisan crnom, a komentirani dio crvenom tintom. Na posljednja dva lista su izvodi iz različitih djela pisani rukom prepisivača. Papir je prljavobijel, tanji, a povez kartonski s kožnim hrbatom. Na prvom listu prepisivač se potpisao i kao vlasnik rukopisa, a tu je i otisak njegovog pečata. Rukopis je iz biblioteke Hivzije Hasandedića.

Fadil-efendija Kajtaz, sin Derviša Omera, brat hadži-Mahmuda Arifa, mostarskog muderrisa, rođen je početkom 19. stoljaća u uglednoj i imućnoj mostarskoj porodici Kajtaz. Ne znamo da li je školovanje dovršio u Mostaru ili je i on, poput brata, išao na studij u Istanbul. Ne znamo ni čime se, nakon školovanja, bavio. Pošto je bio materijalno zbrinut, ni on se nije morao baviti ulemanskim pozivom osim iz ličnog zadovoljstva. Volio je knjigu i s njom drugovao. Poznavao je sva tri orijentalna jezika. Spada u red značajnijih mostarskih kaligrafa i prepisivača rukopisa. Prepisivanjem rukopisa bavio se najmanje 20 godina. Sačuvani rukopisi su mu na arapskom i perzijskom jeziku, a jedan od njih je Bulbulistan našeg Fevzijja Blagajca. Evo njegovih rukopisa onim redom kako su nastajali:

Ta’rifat (Definicije), djelo iz leksikografije, na arapskom jeziku, a predstavlja tumač manje poznatih riječi iz Kur’ana, poredan po alfabetu, autora Seyyida Šerifa al-Džurdžanija. Rukopis je ispisan nevokaliziranim arapskim pismom na 304 stranice srednjeg formata. Na marginama ima bilježaka. Papir je bijel, a koričenje tvrdo.

Kao drugi rukopis ovog kodeksa ispisana je istom rukom popularna kasida o pobožnosti Al-Qasida al-Munfaridža, autora Jusufa ibn Muhammeda ibn Nahvija. (Ova pjesma se pripisuje i drugim autorima, ali preovladava mišljenje da joj je autor Jusuf ibn Muhammed). Kasida je takođe na arapskom jeziku, a ispisana je na svega nekoliko stranica, na isti način. Na 152. listu bilješka: prepisao Fadil Kajtaz, sin Derviš-efendije iz Mostara 1250 (1834). godine. Rukopis se čuva u Orijentalnoj zbirci Provincijalata franjevačkog samostana u Mostaru, R-157.

Bulbulistan (Vrt slavuja), prozno-poetsko djelo, pisano po ugledu na perzijske klasike, našeg Fevzija Blagajca, na perzijskom jeziku.

Kešf al-qina ‘an wedžh as-sima’, sufijsko djelo o opravdanosti plesa, autora Ahmeda ibn Omera al-Ansarija, na arapskom jeziku. Oba ova djela prepisana su 1854. godine, lijepim nash pismom, a sačinjavaju jedan kodeks koji se čuva u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu, br. 1232.

Hadži-Mahmud Arif-ef Kajtas-zade al-Mostari, muderris, sin Derviša Omera, rođen je u Mostaru oko 1815. godine. Njegov otac Derviš Omer Hulusija Kajtaz ubilježen je kao vlasnik rukopisa R-38 koji se danas nalazi u Zbirci orijentalnih rukopisa Provincijalata hercegovačkih franjevaca u Mostaru. Nakon početnog obrazovanja u Mostaru, pred muftijom Sarajlićem, Mahmud Arif-ef. odlazi na studije u Istanbul oko 1837. godine. Bio je školski drug sa prvim bosanskim reisom Mustafom Hilmi-ef. Hadžiomerovićem, a kasnije bio profesor reisu Šarcu i Ali Fehmi-ef. Džabiću, najčuvenijem mostarskom muftiji. Nakon dugogodišnjeg naukovanja u Carigradu i uzimanja idžazeta vraća se u rodni Mostar. Kako je bio imućan i neovisan čovjek nije mario za položajima. Odabrao je jednu grupu softi iz svih mostarskih medresa i doveo ih do idžazeta 1878. godine. Kada je austro-ugarska vojska okupirala Mostar te iste godine, bio je osumnjičen da je među organizatorima otpora, pa je bio u zatvoru oko tri mjeseca, a onda amnestiran. Radilo se o tome da ga je privremena narodna vlada u Sarajevu bila imenovala za mutesarrifa umjesto ubijenog Hulusi-paše. Pred njim su uzeli idžazet: hadži-hafiz Sulejman-ef. Šarac (reisu-l-ulema), Derviš-ef. Ljuta, Hasan-beg-ef. Lakišić, hadži-hafiz Muhammed-ef. Riđanović, Hamza-ef. Puzić, Ali Fehmi-ef. Džabić (lider Pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju), Agan-ef. Kojić, hadži-Agan Ševki-ef. Dvizac, Jusuf-ef. Kajtaz, Smail-ef. Balić, Mustafa-ef. Hadžimahmutović i hadži-Mehmed-ef. Hamzić.

U Arhivu Hercegovine čuvaju se tri idžazetname iz pomenute godine koje je Kajtaz uručio Ibrahimu Derviš-efendiji Ljuti, Jusuf-efendiji Kajtazu i Aganu Ševki-efendiji Dviscu. Idžazetname Dviscu i Ljuti Kajtaz je sam ispisao kaligrafski. Ljutina idžazetnama ima 14, a Dviscova osam stranica. Ispisane su lijepim, nevokaliziranim ta’lik pismom na arapskom jeziku, na svijetlo-žutom papiru srednjeg formata, bez poveza. Ispod potpisa je pečat u kome piše Mahmud Arif.

Bio je izuzetno dobar kaligraf i plodan prepisivač rukopisa. Prepisivanjem rukopisa bavio se punih 30 godina. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se čuva jedna medžmu’a (R-3620) od devet djela, osam od njih prepisao je Mahmud Kajtaz, 1264. i 1265. h. odnosno 1847/1848. godine. Djela su na arapskom, iz fikha, stilistike, gramatike, disputacije. Evo nekih od tih rukopisa: Mirqat al-wusul ila ‘ilm al-usul, autora Mula Husreva; Matn al-’alaqa, autora Mahmuda al-Antaqija; Fara’id al-fawa ’id, autora Abu al-Kasima as-Samarqandija al-Laysija; Hulasa al-afkar fi al-vad, neutvrđenog autora i druge. Sva su ova djela prepisana izuzetno lijepim i sređenim ta’lik pismom. Rukopis može poslužiti kao uzor lijepe i precizne kaligrafije. Medžmu’a je srednjeg formata, sastoji se od 136 stranica, tekst je pisan crnom tintom, istaknute riječi i neki znakovi crvenom, a samo poneka naglašena riječ srebrnom bojom. Ispod jednog rukopisa Kajtaz se potpisao punim imenom, a ispod ostalih naveo godine prijepisa. Imao je vrijednu kolekciju rukopisa od kojih su neki stigli i u Gazijinu biblioteku.

Hadži-Mahmud Arif-ef. Kajtaz umro je u Mostaru 23. decembra 1897. godine gdje je i ukopan. Nosio se kao Arap iz Medine sa bijelom džubbom, bijelim sarukom i žutim cipelama. Bio je veoma učen alim, jedan od najuglednijih iz mostarske prošlosti. Spadao je i u mostarske hajir-sahibije. On je negdje pred kraj svoga života iz temelja obnovio Tabačicu džamiju u Mostaru i obnovio arabeskni dekor u njoj.

Od ostalih alima iz porodice Kajtaz treba istaknuti Jusuf-efendiju Kajtaza koji je, sa još nekoliko istaknutih mostarskih alima, od Mahmud Arif-efendije Kajtaza 1878. godine dobio idžazetnamu. Nema podataka čime se Jusuf-efendija nakon toga bavio.

(Časopis “Most”, broj 202, septembar/rujan 2006)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio