Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
STARE I UČENE LJUBUŠKE FAMILIJE
30. 03. 2011.

Iz raznih isprava i sjećanja Ljubušaka saznajemo da su u Ljubuškom živjele sljedeće muslimanske porodice:

Alendar, Anadolac, Arnaut, Babić, Bakal, Bećirović, Besirević, Bijavica, Bilal, Bilić, Bošnjak, Bukovac, Bušatlija, Cerić, Čerimović, Česko, Čolić, Dalipagić, Daupović, Delalić, Derić, Dizdarević, Doročić, Duvnjak, Džefer, Fatić, Fazlić, Fazlinović, Gije, Gujić, Hadžalić, Hadžić, Hafizović, Hajdarević, Handžar, Hasagić, Hrnica, Hrnjičević, Ibrulj, Jakić, Kadragić, Kapetanović, Ključanin, Konjhodžić, Korjenić, Košarić, Krehić, Lalić, Latić, Licah, Livnjak, Lopuzić, Mahić, Maksić, Marić, Mehić, Mehičević, Merdžo, Mesihović, Mujanović, Mujezinović, Mujkić, Muminagić, Musić, Nikšić, Nevesinjac, Nović, Nurković, Ombašić, Omerhodžić, Orman, Osmić, Pajić, Piper, Pocijak, Prolić, Puzdrić, Sadiković, Sadžak,  Sarajlija, Sekić, Selimić, Semizović, Simit, Somun, Šabić, Šitović, Šukalić, Tančica, Taslidža, Terzić, Turić, Zagić, Zuhrić, Zukanović, Vanca, Vučjaković i Zero.

Preci nekih porodica su doselili iz drugih država: Anadolac, Arnaut, ili pokrajina i mjesta kao: Bošnjak, Duvnjak,Ključanin, Livnjak, Nevesinjac. Nović iz Herceg Novog, Piper iz Crne Gore, Taslidža iz Pljevlja. Lalići pričaju da su im preci doselili iz Crne Gore gdje, kažu, i danas žive njihovi rođaci sa istim prezimenom.

Neke od spomenutih prodica su izumrle, neke se raselile, a jedan dio ih je do 1993. živio u Ljubuškom. Većina su starosjedioci.

Ljubuški je za vrijeme turske uprave dao više učenih i zaslužnih ljudi od kojih su mnogi služili i djelovali u svom rodnom mjestu. Među njima je bilo: muderisa, kadija, naiba, hatiba, imama, mualima, hafiza, sejhova, dizdara, kapetana, vojvoda, ćehaja i raznih vrsta posadnika tvrđave.

Muhamed, sin Huseinov, iz Ljubuškog prepisao je 1194. (1780. godine) dva djela iz gramatike arapskog jezika. Muhamed, sin Redžepov iz Ljubuškog  prepisao je 1195. (1781.) godine sedam djela: jedno Mustafe Ejubovića (Sejh Juje) iz logike. Sejh Jujinu biografiju koju je napisao njegov učenik, hadži Ibrahim ef. Opijac i pet djela iz islamskog obredoslovlja. Mehmed Mujan Mujanović, sin Salihov, prepisao je 1254. (1838.) godine jedno djelo iz islamske dogmatike, a Mustafa ef. Omerhodžić bio je muderis i imam na sultanovom dvoru u Istambulu. Tamo je i umro.
Ibrahim ef. Sadiković, sin Abdulahov, a ovaj sin hadži Dervišov, prepisao je 1265.(1849) godine tri djela: dva iz gramatike arapskog jezika, i zbirku dova. Halid ef. Sadiković je, pored vjerskih nauka, znao dobro turski i perzijski jezik. Od 1878. pa do smrti 1899. bio je načelnik grada Ljubuskog. Munib ef. Cerić (1885-1970) vršio je više odgovornih dužnosti i bio: mualim, tajnik muftijstva, muderis i upravitelj Okružne medrese, a od 1933. do 1949. godine direktor i glavni muderis ženske medrese u Sarajevu. Slovio je kao dobar arabista i stručnjak za tefsir i hadis. Napisao je skripta za arapski jezik i usuli fikh.

Sadik (Sade) Sadikovic (1866-1940) više godina je radio kao narodni ljekar i travar i po tome u narodu bio veoma popularan i nadaleko poznat. Napisao je i 1928. godine šžstampao knjigu ”Narodno zdravlje” koja je doživjela čak osam izdanja. Bio je veliki altruist i humanist i mnogo je pomagao sirotinju i sva kulturno-prosvjetna društva i organizacije, bez obzira na njihovu vjersku i političku pripadnost. I danas ga se mnogi sjećaju sa velikim pijetetom i spominju da su kao djeca svakog jutra dobivali pred njegovom ordinacijom na Žabljaku po somun i jedan dinar. Mehmed Ali ef. Cerimovic (1872-1943) bio je 40 godina šerijatski sudac i vršio odgovorne dužnosti u islamskoj hijerarhiji. Objavio je više radova iz islamistike od kojih su četiri separatno štampana.

Od 1878. godine Ljubuški je dao veliki broj fakultetski obrazovanih muslimana svih profila. Od 1906. ovdje su djelovala  i četiri muslimanska društva: Islamsko omladinsko društvo ”Surejja”(osnovano 1906.), “Gajretov” pododbor (osnovan 1911.), Muslimanska kiraethana ”Gozulj”(osnovana 1911.), te Muslimansko društvo ”Irsad” (osnovano 1912.). Ova  su društva mnogo radila na kulturnom i prosvjetnom uzdizanju muslimana ovog kraja i na školovanju njihove djece.

Iz Ljubuškog su 1911. godine na nauke u Istambul poslani: Salih Cerić, Safvet Dizdarević, Ahmed Fazlić, Asim Hadžalić, Arif Konjhodžić, Đulaga Mesihović, te Alija, Ishak i Sulejman Tanćica.

(Preuzeto sa portala Ljubusaci.com)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio