Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
PET TEORIJA O PORIJEKLU KECMANA
24. 07. 2017.

Riječ Kecman je najvjerovatnije ili slovensko-rusko-kozačkog porekla, ili srpski oblik germanskih riječi Ketzer ili Keck man. Ketzer na njemačkom znači nevjernik, jeretik, vjerski otpadnik, krivovjerac. Također u njemačkom jeziku postoji riječ keck i znači odvažan i drzak, što sa drugim dijelom prezimena man daje značenje odvažan ili drzak čovjek.

Prezime Kecman zabilježeno je u Pounju u Bosanskoj Krajini u sljedećim mestima: Bosanska Krupa, Veliki Balić, Banjanima, Dobroselu, Mrazovini (svi porijeklom iz Bjelajskog polja), Počeniku i Lohovu, u oblasti Unac u Bosni u Beglušcima, Dvoru, Trnjinića Brijegu, Trubaru i Šinovljanima, u Bjelajskom Polju, u Suvaji, Petrovcu (iz Drinića) Bukovači, Driniću u Busijama (iz Krnje Jele 1907. godine) u Bravsku, Kapljuvu i Janjilima, krajem XIX vijeka u Rajnovcima kod Kulen Vakufa i u Prijedoru. Identično je sa ličnim imenom Kecman za koje nije potvrđeno da se pojavljivalo kod Srba. Mogući nastanak riječi kecman: kao što je od kec nastao glagol kecati na sličan način je mogao nastati i antroponim Kecman, u kome je segment - man preuzet iz frekventnih ličnih imena tipa Radoman, Vukman, Dragoman it

O praporijeklu Kecmana se mnogo pretpostavlja, a vrlo malo zasigurno zna. Postoji nekoliko legendi o porijeklu Kecmana i nekoliko teorija. Od teorija o porijeklu Kecmana navodimo sljedeće:

Prva teorija kaže da su Kecmani potomci Sasa - rudara koje su za vrijeme Nemanjićke države vladari unajmljivali. Vrlo slična teorija je opisana u knjizi “Rijeka Života - Rodoslov Kecmana”, autora Vlade Kecmana. Prema toj teoriji Nemanjići su navodno tražili od Rumuna da im pošalju stručnjake za kovanje sablji, kopalja, buzdovana i pancirne odjeće za oklopnike i konjanike, kao i rudare i ljude koji su znali da pronađu rude u zemlji. Na ovaj poziv Nemanjića, došlo je iz Rumunije i Češke nekoliko bratstava Kecmana, među njima je bilo i nekih iz Šlezije kao stručnjaci za tražene poslove. Navodno su među tim Kecmanima bili rudari, kovači, svirci i popovi. Otud se isplela legenda da Kecmani potiču od Nijemaca i Rumuna. Dolaskom Turaka na Balkansko poluostrvo, u Srbiju i šire na područije Raško-Nemanjićke države, plemena Kecmana, ne osjećajući se ipak kao domoroci, unaprijed se povlače prema zapadu. Dalje, prema ovoj legendi krenuli su u tri koljone (zbijega). Jedna kolona je išla preko Crne Gore ka moru. Ukrcali su se na tri splava (dereglije), navodno je u toj grupi bilo 300-500 porodica. U putu se jedan splav sa 150 ljudi prevrnuo i potonuo negdje između Dubrovnika i Splita. Druga dva splava su se iskrcala kod Zadra u selu Perkovićima, ali na ta dva splava je preživjelo svega stotinjak porodica. Oni su se kasnije raselili, a neki se i vratili u Crnu Goru. Druga kolona je išla put Bosne, preko Drine između Zvornika i Vlasenice i u toj koloni je bilo 550-600 porodica. Odmah po prelazu u Bosnu dočekali su ih bogumili i pobili ih sve do posljednjeg. Treća grupa Kecmana je nastavila put niz Drinu goneći sa sobom dosta stoke. Išli su sporo. Navodno ih je bilo više od 1.000 porodica i u Posavinu su prešli kod Rače. Raselili su se oko Banja Luke, Prijedora, Lijevča Polja, Novog, Dubice i Kostajnice. Od ove grupe Kecmana neki su prešli u Prošiće, Nikiće, Dragiće, Trikiće, Materiće i Tubine. Prema ovoj legendi Tubini su jedini primili drugu slavu, a svi ostali su nastavili da slave Svetog Vartolomeja. Ova legenda je dugo živjela i još uvijek živi u nekim sredinama u kojima žive Kecmani, Prošići, Dragići i Nikići.

Druga teorija kaže da je za vrijeme svojih osvajanja Car Dušan imao problema sa svojom vojskom, jer se kod neke dugotrajne opsade njegova vojska lako sprijateljivala sa neprijateljom i opsada je propadala. Da bi to preduprijedio, Car Dušan je formirao plaćeničku vojsku u kojoj su bili samo strani plaćenici. Kasnije je ta vojska postala njegova lična garda koju su sačinjavali samo krupni mladići s ratnim iskustvom. U spisima Cara Dušana i prepisima tih spisa se spominju Hetmani kao odlični vojnici. Hetman je neka vrsta čina u kozačkoj vojsci, nešto kao poglavica ali ispod atamana (vrhovnog poglavice). Riječ hetman je relativno slična riječi Kecman i moguće je da riječ Kecman vodi porijeklo odatle.  
Kozaci su ratnički stalež slovenskih plemena. U većem broju se spominju poslije propasti Kijevske države (oko 1240. godine) kada bježe pred Mongolima i naseljavaju se oko Dnjepra, Dona… Na ovu teoriju se sama po sebi nameće sljedeća teorija po kojoj su Kecmani potomci Kozaka i Rusa koji su pobjegli pred najezdom Mongola i u toj bježaniji stigli do ranonemanjićke države.

Treća, vrlo interesantna teorija o porijeklu Kecmana kaže da smo potomci Hugenota i Jevreja koji su pobjegli za vrijeme progona u zapadnoj Evropi. Ova zanimljiva teorija se, na žalost, ne uklapa u vremenske okvire prvog spominjanja Kecmana, jer su progoni Hugenota i Jevreja bili oko 1550. godine (za Hugenote) i oko 1420. godine (za Jevreje, Vartolomejska noć je bila 1426. godine što je opet vrlo interesantno, jer je Kecmanska slava Sveti Vartolomej).

Četvrta teorija je teorija ruskog akademika Fjadorova koji govori o prezimenu Kecman u okviru velikog istraživačkog rada o slovenskim prezimenima. Akademik Fjadorov 1967-1968. kaže: “Kada su slovenska plemena krenula od Teherana prema zapadu. među njima su bili nekršteni Srbi i nekršteni Hrvati (bijeli Srbi i bijeli Hrvati). Kretali su se preko dalekih istočnih područija današnje SSSR-a, nastavljajući put preko Kavkaza i Karpata i dosegli su preko Češke i Poljske do Rajne, gdje su ih gotska plemena vratila s Rajne prema istoku, prelazeći na juži dpo Balkana. Trst i područije Istre i današnju Hrvatsku, zaposjedaju hrvatska plemena, a srpska plemena nastavljaju put Dalmacije između Jadranskog mora do Save i Drine, prema Zeti. U tom srpskom "čoporu" su bili Kacmani (ljudi koji su pravili kace prilagođene dužem putovanju, po dužini malo duže, a po širini uže). U tim kacama konjanici su nosili za hranu soljenu ribu i soljeni sir i kajmak, pa i svježe meso ali na kraće vreme. Dolaskom u Šleziju na putu prema Rajni Nemci su Kacmane, pretvarajući slovo A u slovo E nazvali Kecmani. I danas među Lužičkim Srbima u Šleziji ima Kecmana koji su ostali od te velike seobe Slovena.

Peta teorija-pretpostavka profesora Voje Kecmana: Vuk Karadzić je u svom rječniku naveo da je onaj koji vodi kolo zvan Kec, pa je moguće i da je naš neki daleki predak dobro igrao u kolu, a da smo mi po njemu ostali Kecmani.

Činjenice: Prvi put Kecmani se spominju u tom obliku (Kecman) u pisanoj formi krajem 14. vijeka u povelji Vuka Brankovića. Naime,Vuk Branković je sastavio povelju u kojoj je nabrojao sve slobodne ljude na teritoriji na kojoj je on gospodario. O Vuku Brankoviću se zna da je bio srpski feudalac, sin Branka Mladenovića, te da je bio "gospodar Kosova i Drenice". Naročitu ulogu je igrao poslije smrti cara Uroša. Bio je pristalica političke saradnje sa Mađarima. Poslije poraza u kosovskom boju 1389. godine postaje turski vazal, ali su ga Turci zbog veza sa Mađarima, poslije mađarskog poraza 1396. godine, prognali iz njegovih oblasti. U narodnim pesmama i predanjima je predstavljen kao izdajnik i krivac za poraz Srba u kosovskom boju, što je istorijski netačno. Umro je 1398. godine. U toj svojoj povelji nabraja slobodne ljude I, između ostalog, navodi dva brata težaka Kecmana (jedan je bio po imenu Dušan).

Inače, starosrpska riječ težak bi vjerovatno značila u današnjem obliku: radnik, drvosječa... Put s teritorije Kosova do Bosanske Krajine se može pratiti kroz razne spise. Početkom 15. vijeka Kecmani bježe pred turcima u Crnu Goru gdje se zadržavaju. Odatle zbog neke krvne osvete produžavaju dalje i 1550-1650. godine se naseljavaju u zapadnoj Bosni, najviše u Podgrmečje i dolinu rijeke Unac.

Dakle, današnja situacija s Kecmanima je vrlo interesantna. Ima nas na bukvalno na svakom kontinentu, osim na Artiku i Antartiku (ili je bolje da kažem da nisam čuo da i tamo postoji neki Kecman).

Po nekim mojim podacima (ne previše ažuriranim) Kecmana najviše ima u Bosni i to u Banjoj Luci, Prijedoru, Drvaru, Petrovcu, Bihaću, Sarajevu, Derventi, Brčkom, Doboju, zatim u Srbiji i to najviše u Vojvodini (Nova Pazova, Zrenjanin, Elemir, Bačka Palanka, Sombor i naravno okolna mjesta ovih gradića), Beograd (Novi Beograd, Banovo Brdo, Zemun ...), Kosovo (dobrovoljci kraljeve vojske su dobili zemlju na Kosovu poslije Prvog svjetskog rata), Kecmana ima u Hrvatskoj (Zagreb, Pula, Split) i Sloveniji(Ljubljana, Maribor).

Svakako je najinteresantnija situacija s emigracijom. Ima Kecmana svuda, ali bukvalno svuda. Sve su mahom posljedice zadnjeg rata, mada ima i onih čiji su preci početkom 20. vijeka otišli "trbuhom za kruhom". Ima nas u Kanadi (Kitchner, Toronto, London, Vankuver), Americi (Chicago, New York, Boisi, Los Angelos, San Diego, Ostin, Phenix), Australiji (Sidney, Adelaida), Novom Zelandu (Auckland), te Johanesburgu u Južnoafričkoj Republici.

(Facebook.com)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio