Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
PORODICE BANJALUČKOG NASELJA MEJDAN
16. 07. 2010.

U banjalučkom naselju Mejdan bile su poznate porodice: Odići, Ćerimagići, Kobašlići, Grozdanlići, Zulići, Šehići, Handžići, Sakići i mnoge druge. U predratne dane Drugog svjetskog rata poznatiji su bili: Zvone Odić, Zijo Ćerimagić, Đuro Grozdanić i brat mu Braco, zatim Hasan, zvani Keka, te Muharem Hadžisakić, zvani Mandara, kao i drugi. Posebno su se isticali braća Delić: Adem, Mehmed, Ahmet, kao i njihova sestra Mina.

Svaka porodica je bila brojna, kako po muškoj tako i po ženskoj lozi. U porodici Savicki bila su dva brata, te sestra Milka, zvana Milkica, vrlo lijepa i umiljata djevojčica.
Na širem prostoru današnjeg Mejdana postojale su brojne družine - grupe koje su se spontano formirale po ulicama, tako se ulica Muftije Džabića zvala još i Donja Stupnica. Ona se dijelila na Gornju i Donju Stupnicu sa svojim sokacima i sokačićima. U susjedstvu je bila grupa sa tzv. Abacije ili Pobrića Brod, koja je okupljala mlađe iz nekoliko ulica i uličica, naprimjer, Tetarića sokak zvana Jalija, Demira Arnauta sokak itd. Tu su se sastajali Ibrišagići, Šašivarevići, Bahtijarevići, Habibovići, Sabitovići, Tetarići, Kovačevići, Hadžiselimovići, Hadžidedići, Sante, Hadžialići i drugi. Na tu Abaciju dolazili su Omerbašići, Kučukovići, Selmani, Kovačevići i Ekići, rijetko kada Salihagići, Bekir, Omer i "Lalo", te mnogobrojni dječaci iz ostalih grupa, naročito Patočani, kako smo ih zvali od milja, ali su znali biti jako nestašni i skloni tuči sa dječacima iz drugih ulica, kao što su bili Ališići i drugi.
Malo dalje uz Vrbas, nizvodno, bile su Zelena, Kulmahalčani, Ciganluk, a u podnožju Starčevice i Bukića strane - brda, bila je grupa zvani Patočani, a odmah u susjedstvu grupa Čorkovac. Te su grupe bile po svom socijalnom sastavu najsiromašnije, ali i najotpornije i najborbenije.
Najudaljenija grupa je bila na području današnjeg Rebrovca u blizini rebrovačke crkve i zvalo se ciganski, odnosno Vlaški brijeg, a poslije Drugog svjetskog rata dobio naziv Veseli brijeg. Svaka ova grupa imala je i svoje specifičnosti, kako po socijalnom tako i po obrazovnom nivou kao i načinu druženja i zabavljanja u raznim igrama. Mnogo organizovanije grupe bile su u Donjoj Stupnici, Kulmahali, na Mejdanu pa i Zeleni i to između 1935-1941. godine. Pred početak Drugog svjetskog rata, sve ove grupe postepeno su nestajale, jer su mnogi, dojučerašnji dječaci, postali izrasli mladići, jer su mnogi u vihoru rata prosto nestali, jedni su otišli u NOB-u i dalje, dok su se drugi izgubili u metežu rata i nestali bez traga.
U Stupničkoj grupi, i to Donja Stupnica, istaknutiji drugovi bili su braća Omerbašići, Hazim i Husnija, braća Mašići, Nikica i Braco, braća Šatni, Vlado i Željko, braća Selman, Mehmed - Medo, Sabahudin i Safet, Kučukovići, Suljo, Bajazid i Hakija, Šašivarević Zijad, Islamovići, Bojici, Trumići, Ahmetaševići, te mnogi drugi, koji su se družili sa gore pomenutim drugovima.
Ovoj grupi povremeno se priključivao i Braco Potkonjak, braća Krešići, Blahovski Vjekoslav, Mile i Teo Šiva kao i Jovanović Božidar, zvani Srbin i drugi koji su se navraćali u našu grupu, naročito srednjoškolci sa kojima su se družli drugovi iz Donje Stupnice. O grupi Abacija koja je bila dosta brojna, zapaženi su braća Sašivarevići, Ibrišagići, Hadžidedići, Habibovići, Šanta, Hadžialići, Kovačevići, Bahtijarevići, Jusufovići, Šibici, Kulenovići, Sabitovići, Hadžiselimovići, Tetarići i drugi…
Gornja stupnička grupa, to je područje od Ekića Smailbega kuće do nekadašnjeg prvog mlina, do Karabegovića kuća, ili kako smo mi to zvali do u Podgaj - Donji Sitari. Ova grupa, također, je bila brojna. Tu su starija braća Karabegovići, mnogobrojna porodica Džina, Ćauševića, Đanića, Kararića, Kapidžića, Bukića, Harbaša, Maglajlića, Abdurahmanovića, Husedžinovića, Kapora, Ibrahimbegovića, Katana, Selmana, Konjhodžića, Softića, Salihagića, Ekića, te Bektaševića i druge. Svaka ova porodica nosila je brojne omladince i omladinke, među njima naročito su se isticali Kararić Rifet, zvani Lotar, Selman Jusuf, zvani Crni, Kapor Vlado i drugi znani i neznani "garavi" dječaci. Zelena, mnogo specifična po svom nazivu, ali je ta grupa i dobila svoje pravo ime, gdje su se moji vršnjaci, a i stariji sastajali, bila je to prava zelena oaza. Taj se dio nalazio, a i danas se primjećuju kanture tog područija, a leži na travnatom terenu ispod samog današnjeg Doma Mejdan, izgrađenog poslije banjalučkog zemljotresa 1971/72. godine.
Prije Drugog svjetskog rata, u blizini Zelene bila je Harbaševa pekara, Malkića kovačnica, Osmana-bega Džinića kuća sa pogledom na Vrbas, a pod samom obalom izvor voda koja se popularno zvala Studenac koji je unazad nekoliko godina stavljen u betonski zid, pa se stari Banjalučani i danas navrate da ga se napiju i ponesu kući natočen kanister (kanticu) vode da se i kod kuće napiju te zdrave, hladne vode.
Sastajalište mladih je bilo od ranog jutra do kasno u noć. Među prvima je dolazio Mešinović Avdo, zvani Tica, a zatim Bijelić Braco, Meho, Bubuš, Mladen Kosanović, Drča Slavko, zvani Vavo, zatim Drljačić Bakir, Stehlik Vlado, zvani Šmiljo i mnogi drugi koji su se u toku dana okupljali na Zeleni.
Vrlo interesantna i zanimljiva ličnost Zelene bio je Mešinović Avdo zvani Tica. Njegovo prisustvo na Vrbasu-Zeleni, bilo je, također, zapaženo od jutra do uvečer. I on je bio strastveni "ribič". Njegovi su ga vršnjaci voljeli i rado su se s njim družili, a on je to drugarstvo ponekad koristio, pa je znao da mlađe od sebe pokatkad tjera da ga slušaju, pogotovo kada lovi ribu, tražeći da mu hvataju mušice (višće), gliste i peševe u Vrbasu. Na njegovom terenu, gdje on lovi ribu, nije se smjela bacati udica, tj. gdje Avdo - Tica lovi. On, Avdo Tica posebna je priča za Zelenu. Priča se da je sestri Hatidži ispao iz naručja u kući prilikom uspavljivanja i da je polomio kičmu, ali sestra za taj slučaj nije rekla materi šta se desilo. Tako je Avdo rastao, ali pogrbljen i nerazvijen i zato su ga djeca prozvala Avdo Tica, tako su ga znali i zvali svi Banjalučani i drugi.

(Preuzeto sa portala bosnafolk.co)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio