Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
PORIJEKLO SRPSKIH PORODICA I PREZIMENA
03. 05. 2010.

Bardak - Među prezimenima u Bosni s kraja 19. vijeka familija Bardak, sa slavom Arhiđakon Stefan, zabilježena je u okolini Dervente i Bosanskog Broda, a u okolini Banjaluke (Jošavka) sa slavom Sv. Vasilije (Veliki). Jedna porodica Bardaković bila je u selu Majevac, kod Dervente, sa istom slavom kao bračnog para Bardak - Arhiđakon Stefan (ili Sv. Stevan).
Prema V. Skariću, "stefanjštaci" su porijeklom iz Stare Srbije (Raška, Kosovo i Metohija). Najvjerovatnije su se doselili preko stare Hercegovine u 18. vijeku.
U oblasti Velike, u Crnoj Gori, zabilježeno je prezime Bardakić, kod poislamljene familije Šćepala iz Zatrijepča u Kučima, izvorno Šćepović, koji su se dijelom iselili u Plav i Gusinje, gdje su primili islam i novo prezime, a drugi su bili oko Nikšića i Podgorice.
U zetskoj oblasti, u mjestu Dajbabe i sada postoji toponim Šćepovića kuće, ali bez Šćepovića koji su se iselili. Ovdje je, svakako, neki njihov predak dobio nadimak Bardak, kao što je bilo, i sada ima, mnoštvo drugih nadimaka po predmetima (Tesla) ili posudama (Varićak, Ćup, Čutura), od kojih su kasnije nastala prezimena. U nekim slučajevima i dodavanjem ić/ović (Teslić, Ć/Čupić).
Na porijeklo Bardaka, iz Kuča, crnogorskog plemena ispod Komova i na granici sa Albanijom, inače vrlo borbenog, koje je najkasnije prišlo crnogorskoj državi, ukazuje i činjenica da je "prislužba" svih Kuča bio Sv. Stevan. Tako su silom poislamljeni Bardakići prebjegli možda u Bosnu gdje su se vratili na hrišćanstvo i, kao uspomenu na svoje staro prezime Šćepovići/Šćepci, preuzeli preslavu za slavu, Stevanjdan.

Sudar - U Hercegovini, u oblasti Mostarskog blata, u Biogracima, ima Sudara za koje Dedijer bilježi da su se nekad zvali Milovanovići, a slave Đurđevdan. M. Petrić, istraživač porijekla stanovništva u opštini Lištica (Široki Brijeg), u zapadnoj Hercegovini, našao je 70-ih godina 20. vijeka šest kuća Sudara, kao jedinih pravoslavaca u inače čisto katoličkom selu Biograc i u srpsko-muslimanskom selu Međine. Po njihovom kazivanju, današnje prezime su dobili po tome što su "pravili sudove" (riječ "sudar" je novijeg porijekla koju Vuk nije zabilježio), a ranije su se prezivali Bodići. Prezime Sudar se izgovara sa naglaskom na drugom slogu (na glasu a).
Bodića nema ni u ovoj ni u susjednim oblastima, pa je moguće da je to bilo privremeno, sekundarno prezime, a da je staro prezime Sudara ipak bilo Milovanovići. Ako, dakle, uzmemo kao ispravnije Dedijerovo tumačenje da su Sudari starinom Milovanovići, onda ih nalazimo u Drobnjaku i to objašnjava one Sudare koji slave Đurđevdan. Za Milovanoviće se još kaže da su porijeklom od Novljana iz Banjana (stara Hercegovina), mada se ne kaže da li su i njihovi preci najprije otišli u Drobnjak, ili su, pak, iz Banjana, pravo krenuli put Like i Slavonije. A jedna od dvije glavne slave Banjana, pored Jovanjdana je upravo Aranđelovdan koji slavi Vladimir. Njihovi preci su se, znači, ili iz Hercegovine, a neki možda i od Sarajeva, naselili u Vojnoj granici. Tako ih nalazimo u nekadašnjoj ličko-krbavskoj županiji i Lici, pored Đurđevdana, sa slavama Stevanjdan i Nikoljdan. U mnogim naseljima širom Slavonije ima i Sudarevića, sa slavom Đurđevdan, kao i Sudara, Sudarovića i Sudarića. U Vojvodini su postali Sudarski, kao u Šajkaškoj, u Čurugu, još od 1748. godine. Poslije Prvog, odnosno Drugog svjetskog rata, u periodima kolonizacije, pojavili su se i Sudari.

Radumilo - Prema nekim podacima, u rasponu od kraja 19. vijeka do Drugog svjetskog rata, porodice Radumilo su zabilježene u parohijama Glavice, Glamoč (a u okviru jedne od njih i Šumnjaci, u Vaganu, kod Glamoča) i Livno. U Banjaluci je zailježena porodica Radumilović. Sve, kao i Velimir, slave Đurđevdan.
Imajući na umu napomenu prof. Radoslava Grujića "da narod vrlo rado kazuje prezimena u skraćenom obliku" (kao Počuč, Bogdan, Prerad, Brkljač), nameće se pitanje koji je oblik ovog prezimena prvo nastao - skraćeni ili neskraćeni, Radumilo, kao provincijalizam od Radmilo, ili Radmilović, Radomilović.
U Hrvatskoj, do druge polovine prošlog stoljeća nije zabilježena nijedna porodica Radumila, dok ih je u obliku Radmilo, Radmilović, Radomilović i Radmilić bilo u nekoliko naselja nekadašnje Vojne granice. Ovo bi potvrđivalo pretpostavku da je Radumilo noviji oblik od Radmila, tj. da su prešli u Austriju prije nego što je ovo prezime djelimično preinačeno.
Ispitivač Kupreškog, Ravnog i Glamočkog polja, B. Milojević piše da su se Radumile doselile od Knina početkom 19. vijeka, ali ne kaže odakle su stigli u Knin. Zato, naravno, ne treba isključiti i Crnu Goru i Hercegovinu. To što ih danas tamo nema, može da znači da su se svi iselili, možda i sa nekim drugim, starijim prezimenom.

Džinić - Među srpskim prezimenima u Bosni, prema šematizmu Dabro-bosanske dijeceze za 1892. godinu, zabilježeni su Džinići sa slavom Sv. Arhiđakon Stefan u proto-prezviterijatu Bugojno, i to samo u parohiji Rogušac. Polazeći od etimologije reči "džin" - na arapskom "duhovno biće, duh, demon (dobar ili zao)" - potražili smo ovo prezime među muslimanima u Bosni i naišli na neverovatno otkriće: Džinići su nekad živjeli u Bužimu, Baštranima (Visoko), na Glamoču i u Cazinu. Svuda se navodi da su starosjedioci, ali za Džiniće u Bužimu stoji da su od Zubovića koji su se u Bosnu doselili iz Like 1699. godine.
Islamizacijom su nastale mnogobrojne familije: Avdići, Aleševići, Alibegovići, Alidžići, Barjaktarevići i Barjaktarovići, Balčinovići, Bašići, Begovići, Dekići , Dervići i Kljajići u Bužimu, Ekići u Mrazovcu, Eminići, Karići, Livakovići, Makići i Remetići u Konjodoru, Muminovići, Muratovići u Lubardi, Musići, Ravnjaci, Račići i drugi Remetići u Varoškoj Rijeci, Rodaljevići, Rožići, Salkići i drugi Kljajići u Čaglici, Sinanovići, Tahići, Šakonjići i Džinići!
Potisnute iz Like i drugih prekounskih srpskih krajeva, ove familije su se, sa starim ili stečenim prezimenima, ili zadržale u islamskoj vjeri ili se vratile u pravoslavlje. Od Džinića je većina porodica ostala u islamskoj jeri. Po našem saznanju, u Banjaluci je između dva rata familija begova Džinića bila je jedna od najbogatijih muslimanskih. Da dopremo do krajnjeg ishodišta Džunića, tragali smo za Srbima Zubovićima od kojih - kako smo naveli - potiču. Našli smo ih i u Lici i u Bosni. M. Radeka, u "Karlovačkom vladičanstvu", veli da su pravoslavni Zubovići slavili više slava, uključujući Stevanjdan.

Krsmić - U Uncu, u Bosanskoj Krajini, zabilježeni su Krsmići u parohiji Vidovo sa slavom Đurđevdan. U Vidovom Selu su samo dvije familije od kojih su nastale tamošnje porodice. Po predanju to su Gvozdeni i Kukilovići. Gvozdeni su porijekom sa Zmijanja i od njih je nastalo više porodica, ali ni jedna nije nosila prezime Krsmić, a slavili su Đurđevdan. Jedino moguće objašnjenje je da su preko Hercegovine, gdje ima Krsmanovića, stigli u Bosansku krajinu sa već promijenjenom slavom u Nikoljdan, a usput ili u po dolasku, saželi su, skratili prezime: Krsmanović u Krsmić. To je, inače, česta pojava u govoru Krajišnika sa obje strane Une.
Jedini koji u u Vidovom Selu slave Sv. Nikolu su Miškovići, ali su se oni doselili iz Srba, u Lici, poslije "Budisavljevića bune", u 18. vijeku. Ovaj podatak o Krsmićima u Vidovom Selu zaslužuje posebnu pažnju i dodatno istraživanje.
Jedini Krsmići sa slavom Nikoljdan zabilježeni su među prezimenima Crne Gore i to u okolini Podgorice (oblast Stare Zete), sa naznakom da su porijeklom iz Kuča. Interesantno je, međutim, da Miljanići, autori knjige o crnogorskim prezimenima, u kojoj smo i našli ovaj podatak - više nigdje ne bilježe Krsmiće. Očigledno je da su to prezime prosto odnekle prepisali ili je u pitanju štamparska greška kojom su "skraćeni" Krsmanovići?

Žarković - Prema prezimenima u "Karlovačkom vladičanstvu" M. Radeke, Žarkovići su pravoslavni i slave isključivo Nikoljdan. S obzirom da je, zaista, bilo pristizanja (ukoliko su se selili) u Liku i Dalmaciju, preko Hercegovine ili Bosne, zaključili smo da je tako bilo i sa Žarkovićima.
Prema šematizmu Dabro-bosanske eparhije krajem 19. ijeka, zabilježeni su samo u Sarajevu i to kao Žarko (dakle bez nastavka vić), sa slavom Nikoljdan. U Hercegovini se sreću i kao Žarko - u Vranjevićima (između Bune i Mostara) i kao Žarković. Dedijer ne kaže da li su pravoslavni.
Žarkovići su nekad živjeli u Srđevićima, na osojnoj strani Gatačkog polja, ali su se povukli u Bodežišta zbog turskog zuluma. Po predanju, ovdje je u vrijeme Baja Pivljanina živio knez Žarković. Kao uspomena na njega ostala je, u ruševinama, kula Žarkovića, pored također znamenite kule Čengića, u istom mestu. I u Gornjem Hrasnu kod Ljubuškog, u zaseoku Vlaka, ima Žarkovića. Za njih se kaže da su bili turski kmetovi i da su jedva izbjegli islamizaciju, ali su kasnije bili pokatoličeni...
Isti su rod sa Komadima, Đogama i Medanima. Doselili su se prije tri vijeka iz Mirilovića i svi su nekad slavili Jovanjdan. Dakle, što se tiče najstarijeg zavičaja, u pitanju je, zaista Crna Gora, ali u sadašnjim granicama, tj. nakon 1878. nije obuhvatila i staru Hercegovinu (Drobnjak, Pivu, Banjane, Nikšićki kraj do Grahova).

(www.srpskadijaspora.net)


 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio