Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
ODAKLE SU LOVRIĆI?
06. 01. 2017.

Iz pouzdanih izvora se saznaje da su Lovrići podrijetlom iz Imotske krajine. Doselio ih je ondašnji beg Altomanović u mjesto Zovik kod Brčkog u Bosanskoj Posavini. S njima je došlo više njih od Livna, Kupresa, Širokog pa čak i iz Karlobaga. Trebalo bi to biti negdje sredinom 18 stoljeća. U Zoviku se sada priča da su Lovrići došli preko tuzlanskog kraja (Živinice) u ravnu Posavinu. U maticama župe koje sežu iz 1742. godine je upisano ime Lovrich Franciskus i Andreas. Drugi izvori govore o Lovrićima od Dubrovnika?


Biskup Dragičević je 1743. godine u BiH popisao ravno 22 obitelji. A tu je i oblik prezimena Lourich u Zastignie kod Livna. Neki smatraju da prezime Lovrić nastaje od svetačkog imena Lovro ("ko sveti Lovre na gradelima pečen") koje je zasigurno bilo često već od 16. stoljeća pa na dalje u BiH, a u Dalmaciji još i ranije jer su se svetačka imena tamo prije počela nadivati. U Imotskom, odnoso Poljicima su Lovrići doselili malo kasnije od ostalih, u drugoj polovici 18. stoljeća, i to kako kažu, iz Bosne, ali ne znaju tačno odakle. Oni iz Širokoga su sad u Uzarićima i Dužićima, no u početku su bili u Čerigaju. Na Klobuku Lovrići se zovu i Antunovići i o njima je pisao dr. fra Andrija Nikić. Od onih sinjskih Lovrića iz pjesme poznat je Ivan Lovrić koji je napisao knjigu "Osservazioni sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazie del s. Abato Alberto Fortis" u kojoj se zakačio s Fortisom u vezi njegova poznatoga djela. Zanimljivo je i da je fra Marijan Bogdanović u svojoj vizitaciji i popisu iz 1768. godine s 15. na 16. rujna u župi Lašva u selu Orašje prespavao u kući Stjepana Lovrića.


Lovrići bi mogli biti od Kupresa. Sa Franjevcima su u velikoj seobi početkom 17 stoljeća došli u Sinj. Otamo su se razlili po dalmatinskoj zagori i u 18. stoljeću nazad u Bosnu (Rama, Kupres, Jajce, Skoplje - pa dalje u Posavinu?) i u Hercegovinu (Mostarsko Blato ...). Kupreška vrata su kao prolaz prema sjeveru bila stanica seobe kroz čitavu povijest. Velika seoba s Kupresa i iz Rame prema Sinju bila je krajem 17. stoljeća, a popis biskupa Dragičevića je već 1743. godine. Razlika je kojih 60-tak godina. Lovrići u Širokom ne znaju odakle su, a Dedijer, koji je taj kraj opisivao između dva rata, veli da su oni iz Vrgorca, pa da su otišli za Rakitno, a onda odatle za Široki. No Dedijer se po Petričevim kasnijim istraživanjima pokaza vrlo nepouzdan kao zapisivač i istraživač. Sad se postavlja pitanje da li se za to vrijeme moglo vratiti natrag toliko naroda. Iz popisa biskupa Dragičevića vidljivo kako je u Bosni i Hercegovini nakon Bečkog rata i ovih po Dalmaciji došlo do ogromnog egzodusa katolika u današnje granice R Hrvatske. Preko 200.000 ih je otišlo, a ostalo manje od 30.000 (bez trebinjsko-mrkanjske biskupije jer tu nije rađen popis). Pošto je bilo dosta prostora neki su se kasnije vraćali natrag, no to je bilo uglavnom u drugoj polovici 18. i u 19. stoljeću. Tad je i puno Imoćana završilo po srednjoj Bosni, ali i u Posavini. Neki oko Dervente tvrde kako su im pradjedovi stigli iz Imotskoga. Problem je i taj što su naši stari imali običaj da lako promijene prezime, pogotovo kad se rod proširi kako bi se lakše razlikovali. Što je bilo više kršćanskh imena, to je bilo i sve više takvih prezimena. Najbolji način otkrivanja srodnosti bio bi genetskim putem, no to traži malo veća financijska sredstva i volju mnogih da daju uzorke za genetsku analizu.

(Prema www.imotacaffe.yuku.com)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio