Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Zanimljivosti:
 
PROKLETSTVO NEZGODNIH PREZIMENA
08. 06. 2010.

S upisivanjem prezimena mladenki župnik župe Sv. Križa Začretja u 18. stoljeću imao je muke pa uz njihova osobna imena često upisuje N., što bi značilo da mladenka nema ili ne zna svoje prezime ili je ono tako nezgodno kao, naprimjer, u Ane Poszranchecz (Posrančec) ili Szmerkich (Šmrkić), zatim Hellena Kurecz (što zapravo znači – kokot, kao što Rusi za kokoš vele kurka; hipokoristik u deminutivu od Kureca postaje Kurečić), pa Glupacha (od muškog oblika Glompak tj. Glupak). Ili iz drugih matičnih knjiga prezime Prekrit, podrugljiv seoski nadimak za onoga koji je javno dobio „prek riti“, tj.od vlastelina kažnjen šibanjem na „stupu (ili klupi) sramote“. Takva prezimena župnici nastoje vremenom pisati u pristojnijem, prihvatljivijem obliku, pa Prekrit postaje Prekrat i sl., a Seronya (Seronja) se – u župi Desinić – pretvara u Šaronju.

Od prokletstva prezimena ne možete pobjeći. Zovete li se, recimo, Bitanga, možete se ne znam kako truditi dokazati da ste časna osoba, ali naposljetku se opet upišete u Hadeze. Teško je prosuditi što je mudrije, prepustiti se ili otimati zadatosti obiteljskog imena. Ministar Čobanković išao je linijom manjeg otpora, upravo kao i Brstilo, tajnik u Ministarstvu poljoprivrede. Čobankoviću i Brstilu je jasno da nemaju mnogo šanse pokušaju li se predstaviti kao metroseksualci njegovana ukusa. Tko bi ozbiljno shvatio vegetarijance ili makrobiotičare koji se zovu Čobanković i Brstilo ako konobarica, već kad ih vidi na vratima, put kuhinje viče: “Dva puta svinjske nogice s kiselim zeljem!“
Mulja li Muljačić?

Čovjek se jednostavno mora pomiriti s prezimenom, uzeti ga onakvim kakvo ono jest, čak i ako ima neugodan prizvuk, a vještiji će se čak oblikovati prema njemu i nedostatak učiniti prednošću. Onaj Muljačić, za priliku, znao je što radi kad je birao advokatsko zvanje. Klijenti su mu impresionirani i sa strahopoštovanjem ulaze u kancelariju. Noge im se odsijeku samo kad čuju njegovo cijenjeno ime. Muljačić odiše solidnošću. Sve što tražite od osobe koja će vas zastupati u sporu, sadržano je u ta tri sloga: Mu-lja-čić! Ako ste samo upola onakav lažljivi gad kako vam prezime sugerira, možete se nadati velikoj pravničkoj karijeri.

Takve stvari strašno su važne kod izbora zanimanja. Nije slučajno da ne znate ni za jednog Vodopiju koji je odlučio biti vinar. Ili da je neki Rakijaš predsjednik Društva liječenih alkoholičara. Tko bi dao svoju ušteđevinu bankaru koji se zove Sirotković? Odlučite li se objaviti knjigu kod izdavača Zatezala, znate da ćete se načekati dok vam on isplati honorar, a odete li u Žderića, ne nadajte se velikom postotku od prodaje.

Imenom, svjesno ili nesvjesno, šaljete poruku. Već kad čuju kako se zovete, ljudi znaju što od vas mogu dobiti.
Moj dragi kolega i prijatelj zove se, na primjer, Pofuk. On i ja u redakciji vodimo mrtvu trku koji je od nas dvojice nepouzdaniji, koji će dulje kasniti s predajom rukopisa i izmisliti djetinjastiju ispriku zašto na vrijeme nije napravio posao, koji će užasnije izluditi šefove, zaustaviti štampariju, dovesti u pitanje sam izlazak sutrašnjeg broja. Primijetio sam, međutim, da njemu lakše opraštaju povrede radne discipline. A znate zašto? Zbog prezimena, naravno.

Da mi je biti Fak

“Pofuk me, kako mu i samo ime kaže, opet naguzio“, kaže urednik malodušno i ovlaš prijeđe preko njegove svinjarije, dok mene, s mojim bezveznim, neutralnim prezimenom, čitav sat psuje, vrijeđa, prijeti mi ubojstvom ili barem teškom invalidnošću.

Koji put i ja poželim imati takvo nekakvo bezobrazno ime, bilo bi mi svakako lakše u životu. Evo, recimo, kod upoznavanja djevojaka dosta bi pomoglo da se zovem kao onaj naš brončani bijatlonac. “Fak“, predstavim se ja, vragolasto joj namigujući.
Priznajem, velika je vjerojatnost da bih u ovakvim prilikama fasovao šamarčinu, ali našla bi se zacijelo i gdjekoja slobodoumnija dama, koja bi znala cijeniti da ja nisam muškarac koji troši vrijeme na suvišne uvode.

Bajs u Švedskoj

Neugodnost je kod riječi “fak“ da se ona u posljednje vrijeme izgovara kao izraz gnjeva i nezadovoljstva. Našem predstavniku u skandinavskim disciplinama zacijelo se moralo dogoditi da je netko kraj njega na ulici ugazio u pseći drek i viknuo: “Fak!“, a on mu nevino odgovorio: “Molim?“

Nego, kad smo kod Skandinavaca i izmeta, znate li što na švedskom znači “bajs“? Naš ministar turizma nije, srećom, još posjećivao ovu prijateljsku zemlju, ali da ode, živo bi se začudio zanimanjem koje bi izazvao predstavljajući se neznancima. “Bajs?!“, reče ljubopitljivo pogranični službenik pa ode kolegi pokazati putovnicu. Razdragano se kikoćući, pokazuju našeg dužnosnika, a njemu ništa nije jasno.

“Bajs!?“, vikne malo kasnije taksist i uhvati se cerekati.

“Bajs?!“, zaprepašteno će hotelska recepcionerka i prasne u smijeh.

Kakva divna, srdačna zemlja, svi se smiju, pomisli ministar turizma Republike Hrvatske. Svakako ih mora, kao pozitivan primjer, istaknuti na idućem sastanku s našim turističkim radnicima.

I tako on nekoliko dana luta Švedskom, rukuje se s ljudima i ponavlja: “Bajs, nice to meet you“, sve dok ga netko dobronamjeran ne upozori da sve vrijeme zapravo govori: “Govno, drago mi je.“

Ovo mi je možda najdraži od svih nesporazuma kakve čovjek može imati s prezimenom. U jednoj si zemlji ministar, a u drugoj govno.

(Portal Rodoslovlje.hr)
 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti  
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio