Ovih dana na tržištu će se pojaviti treći broj periodične revije za razvoj, obrazovanje, nauku i kulturu "Putokaz", čiji izdavač i glavni urednik je sarajevski prof. dr. Enes Kujundžić. Ovaj broj časopisa je sadržajno veoma interesantan, jer donosi niz aktuelnih tema.
U uvodniku autor piše o razvoju i humanističkoj baštini- Glavna tema „Putokaza“ je zapravo razvoj, u okviru kojeg su elaborirani izvori naučnih informacija i njihov odnos prema humanističkoj baštiti, sa posebnim akcentom na društvo znanja. U rubrici Obrazovanje detaljno je obrađena kreativna školska biblioteka, a u Nauci osvijetljen status naučnih radnika u BiH.
Posebno interesantna je tekst pod nazivom Genealogija – historija bošnjačkih familija, te ga radi toga u cjelosti prenosimo.
“Do sada nije bilo sustavnog nastojanja da se sistematski prikuplja i obrađuje dokumentarna građa o temi historije i genealogije bošnjačkih familija. Tu i tamo moguće je naići na neki tekst, ili prilog koji govori o istaknutijim bošnjačkim familijama i njihovoj ulozi u političkoj i socijalnoj historiji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Stradanja Bošnjaka u posljednjem ratu trebalo bi biti podsticaj da se pokidane niti unutar bošnjaške familje pokušaju ponovo uspostaviti, a da se njihova historija istraži i dokumenti o tome prikupe, obrade, institucionalno arhiviraju i učine dostupnim javnosti.
Ako je suditi po obimu objavljenih rezultata genealoških istraživanja u Bosni i Hercegovini može se reći da ih je malo i nedovoljno, a razlozi za to mogu biti predmet dodatne učenjačke radoznalosti i pažnje. U svakom slučaju, treba reći da se interes za ovu oblast kulturološkog rada javlja u prelomnim vremenima, kakva se po svoj prilici mogu smatrati i ova naša.
Inače, genealogija (od grčkih riječi genea-generacija i logos – znanje) kao pojam odnosi se na studij historije familija, poznatih i onih manje poznatih, s ciljem utvrđivanja njihovog porijekla i historije.
Da bi ostvarili svoje istraživačke težnje genealogičari koriste različite izvore: arhivska dokumente, usmene izvore, genetičke analize i druge vrste informcijskih resursa o familijam kako bi kroz vrijeme odredili uzajmane veze i odnose srodstva među članovima pojedinih porodica i u silaznoj i u uzlaznoj liniji. Traganje za podacima o historiji familija i rodova izgleda da je motivirano u prvom redu „sebičnim“ razlozima: da se utvrdi mjesto i društveni status pojedine porodice u širem historijskom kontekstu, osjećanjem odgovornosti da se sačuva pamćenje na prošlost za buduće generacije i iz osjećaj zadovoljstva proisteklog iz sposobnosti starijih članova porodice da potomcima ispričaju manje ili više autentično predanje o zajedničkim precima.
Gledano u retrospektvi, čini se da je snažan motiv za istraživanja porijekla familija i oblikovanje prodičnih stabala kroz historiju javljao u vladajućim krugovima pojedinih društava i to najčešće zbog kritičnog, često sudbinskog trenutka, kraljevskog i u nešto manjoj mjeri plemićkog nasljeđivanja na visoki položaj.
Genealogičari u svojim istraživanjima koriste širok spektar dokumenata vezanih za neku ličnost ili familiju. Da bi taj posao obavljali uspješno važno je razumjeti kako su ti dokumenti nastali, koja vrsta informacija je u njima sadržana, gdje se ti dokumenti nalaze i kako doći do njih.
Među nekolicinom dokumanta koji se koriste kao polazište za geneaološka istraživanja su: dokumenti vezani za rođenje, smrt, vjenčanje i razvod pojedine osobe, dokumenti o usvajenju (ako je takav slučaj), biografije i biografski profili pojedine ličnosti (vrsta izvora tipa „Ko je ko?", biografski leksikoni općenito); statistički podaci (sada se oni objavljuju u službenim novinama pojedine zemlje, ili od strane neke organizacije); džamijski podaci (obično podaci sadržani u matičnim knjigama rođenih, vjenčanih i umrlih). Tu su također i podaci kao što su: članstvo u društvenim organizacijama, gradski i telefonski imenici, sudski registri, dnevnici, personalna pisma, fotografije, heraldička i genealoška stabla, dokumenti o vlasništvu nad zemljom i nekretninama, dokumenti o nasljeđivanju, medicinska dokumentacija, dokumenti o služenju vojske i regrutaciji, članci u novinama, posmrtnice, podaci o zaposlenju, usmena hronika i predaja, lične karte, pasoši, fotografije, porodilišta, sirotišta, kuće za stare osobe, dokuementi u vezi sa pohađanjem škole i fakulteta, liste putnika u drumskom, željezničkom, pomorskom i aviosaobraćaju, podaci u vezi sa penzionerskim statusom, dokumetni o plaćanju komunalnih usluga, potvrde o pretplatama za različite servise i kazne, poreski dokumenti, glasačke liste.
Važnost informatičke tehnologije za razmjenu infomacija, posebno interneta, dodatrno je proširila prostor za temu genealogije u univerzumu ljudskog znanja i kulture, a to posvjedočuje činjenica da smo danas u mogućnosti iz vlastitog doma saznati nešto o ljudima, ako ništa ime i prezime, koji su iz istočne Hercegovine početkom dvadesetog vijeka emigrirali u Sjedinjene Američke Države. Riječ je o nekoliko pripadnika familije Tanović koji su početkom dvadesetog stoljeća, putem imigracionog centra na ostrvu Ellis u New Yorku, doplovili na Novi kontinent. U konkretnom slučaju radi se, između ostalih, o Zejnilu Tanoviću iz Gacka (uselio 1907), Džemi Tanoviću iz Fazlagića kule (uselio 1913), Nasufu Tanoviću (uselio 1913)...
Podaci sa imenima nekih bošnjačkih emigranata, sadržani su na web stranici „Ellis Island fondacije“ iz New Yorka www.ellisisland.org).
Tome u domaćem bosanskohercegovačkom kulturnom ambijentu do izvjesne mjere doprinosi i web portal (www.rodoslov.ba) kojeg je pokrenuo i koji finansira novinar i publicista Raif Čehajić iz Sarajeva.
Rodoslovci su, zahvaljujući informacijskoj tehnologiji, za svoja istraživanja historije familija i genealogije općenito, dobili dodatni podstrek, posebno u vezi sa znatnijom dostupnošću genealoških znanja najširem krugu korisnika na društvenim mrežama kao što je Facebook (www.facebook.com), naprimjer." - piše u "Putokazu".
