Oko 100 potomaka iz korijena Lucije i Mate-Matana Belje okupilo se nedavno u Gornjim Maglicama, mjestu 20-ak kilometara udaljenom od Prozora. Bio je to skup i sabor starijih, muškaraca i žena srednje dobi kao i velikog broja mladeži i djece. Svi su povezani nevidljivom niti zajedničke krvi i korijena. Za ovaj skup došli su potomci iz Njemačke, Austrije, Hrvatske i iz BiH.
Bilo je i suza jer se mnogi nisu vidjeli i po nekolika desetljeća, pa je ovaj skup u Gornjim Maglicama poslužio i da se obnove stare rodbinske i prijateljske veze. Uz molitvu za pretke, ubijene davne 1942. godine, i molitvu za raseljene rođake, susret je protjecao uz pjesmu, igru u amfiteatralnom i velikom Matanovom dolcu podno zidine nekadašnje Matanove kuće. Mnogi su krenuli u šetnju po opustjelim Maglicama i sjećali se vremena kada je ovdje bujao život. Svi su se okrenuli prema spomeniku koji se nalazi na Odornici, pri usponu na Smojnik. Spomenik je prije tri godine podignut na mjestu na kojem je u nekoliko minuta pobijeno 18 muškaraca, a uz njihova imena, nalaze se imena još šestorice ubijenih na širem prostoru Maglica 8. listopada 1942. godine. Od tada se život na Maglicama počeo gasit.
Neki su po prvi puta izišli na Maglice i bili iznenađeni položajem, dolcima, vlakama, proplancima, šumama i gotovo netaknutom prirodom. Družilo se i pjevalo do kasnih sati, na gumnu na kojemu se odavno nije 'vrlo' žito, niti napravili plastovi slame ili sijena.
Mnoge generacije potomaka Lucije i Mate-Matana Belje danas uspješno 'plove' kroz život, međutim, kada su se našli u mjestu svojih korijena života, taj ugođaj nema cijene.
Maglice su od brane HE “Rama” udaljene svega petnaestak minuta vožnje. Ali cesta od magličkog groblja prema Gornjim Maglicama duga tri kilometra zaista je loša. U naselju koje broji tek desetak stalnih stanovnika, i to skoro isključivo starije životne dobi, čeka se dan kada će i posljednji čovjek odseliti s Maglica. No, unatoč tomu, okupljeni su bili odlučni da se okupljanje Belja nastavi i sljedećih godina.
Inače, posljednjih nekoliko godina u Hercegovini su učestala i jako popularna okupljanja po prezimenima i sve to prelazi u tradiciju.
(Dnevni list, 19.8.2011)
