Doživjeti stotu… samo je rijetkima pošlo za rukom. Baka Matija Rozić sa Sretnica kraj Mostara ovih dana je u krugu svoje brojne obitelji proslavila 100. rođendan. Šestero djece, 22 unučadi, 21 praunuče i jedno šukununuče te brojna rodbina i prijatelji, okupili su se u restoranu 'Udovice' na Sretnicama kako bi baki Matiji uveličali rođendansko slavlje.
Slavljenica je i danas dobrog zdravlja, kaže kako je ne boli ništa, malo noge, ali pomoću štapa i pomoćnih kolica umije se još uvijek kretati.
Iako je imala težak život, Matija u svom životu nije obolijevala, kako kaže, kao djevojka nikad nije otišla liječniku, Bog joj je dao od početka dobro zdravlje. Imala je malo problema s bubrezima, no, njezina djeca kažu kako upala nije dugo trajala.
- Kao starica, u 93. godini života, pala je i slomila kuk, no operacija je uspjela, sve zaraslo 'kao u malog djeteta'. Nikad nije pila žestoka pića, vino ponekada. Duhan je cijeli život obrađivala i oko njega radila, ali cigare nikada nije pušila. Nikada nije bila sklona pretrpavanju u hrani. Glavna prehrana joj je 'kašikom'. I sad pazi što jede, samo domaće i ništa drugo, pričaju njezini najbliži. Baka Matija i sa 100 godina je lucidna, dobro čuje i sve razumije.
- Dobro sam, sretna sam, svi su mi se okupili, samo mi se malo oduljilo sjediti, ja bih išla kući. Imam šestero žive djece i puno unučadi i praunučadi, dolaze mi često da me vide i nikad nisam sama, kazala je slavljenica.
Danas živi sa najstarijim sinom i nevjestom, za koju kažu kako je najzaslužnija za bakin dug i zdrav život. Njezin najmlađi sin Mladen kaže kako bakin čitav život prati broj 11.
- Sve je u znaku 11, rodila se 11. kolovoza 1911. Od sinova ima 11 praunučadi, od kćeri ima 11 praunučadi, to je 22, od sinova ima 8 muških i troje ženskih, dok je kod kćeri obrnuto, osam ženskih i troje muških, što opet daje brojku 11 muških i 11 ženskih, kazao je.
Matija je u 50. godini ostala udovica i samo teškim i ustrajnim radom uspjela je odgojiti i iškolovati šestero djece.
- Uvijek smo morali puno raditi, išli smo u školu, ali bi isto tako ustajali u tri sata ujutro pomagati majci oko plantaže duhana i loze, brojne stoke i od toga smo i živjeli. Radili smo puno i imali smo, to nam je i danas svima vodilja, samo rad, kažu ponosna Matijina djeca.
U svom bogatom i teškom životnom iskustvu, Matiji je posebno ostalo upečatljivo razdoblje Drugog svjetskog rata: trudnoća, rađanje djece i borba da djeca ostanu na životu. U tom razdoblju skupa u bježanju, povlačenju, seljenju, progonu nosila je svoju tek rođenu djecu. Hranila ih je gdje je stigla. Osmero djece rodila je u razdoblju od 1938. - 1952, dvije kćerke su joj umrle a Matijini potomci danas žive na Sretnicama, u Mostaru, Čapljini, Njemačkoj (u više mjesta), Ljutom Docu, Biogracima, Jarama.
Postoje i brojne dogodovštine u bakinom životu. Kažu kako je jednom prilikom otišla kod djece u Njemačku. Baka je putovala zrakoplovom, a do zračne luke vozio je njezin unuk Drago i to BMW-om. Na povratku skupila Matija svoje 'kume' s kojima je kavu svakodnevno 'ispijala'. Došle kume od radosti da čuju kako se Matija provela u Njemačkoj. Od sve priče naglasila svojim kumama: 'Od svega što sam doživjela nema ništa ljepše nego voziti se BMW-om i zrakoplovom.”
(Dnevni list, 15.8.2011)
