MATIČNE KNJIGE su zvanični dokumenti kojima se dokazuje rođenje osobe, vjenčanje i smrt. One, međutim, obično sadrže podatke najdalje 100 do 150 godina unazad, mada u nekim općinama su one, komjuterizacijom podataka, obogaćene i starijim podacima, prepisanim iz staležnica ili domovnica. Podaci su u tim knjigama pisani rukom te je ponekad rukopis teško čitljiv.
Državne matične knjige prvo je 1538. godine uvela Engleska a godinu kasnije i Francuska. Na našem području u 18. i 19. stoljeću vjerske matične knjige su služile i kao državna evidencija, naročito za vrijeme vladavine Austrougarske, ali i kasnije.