Za genealoška istraživanja veoma su bitni izvori podataka. U istraživanjima obično se kreće od usmenih predanja i to od najstraijeg člana porodice ili roda. Njegovo sjećanje o doseljavanju porodice na određen lokalitet, imena članova, njihove godine rođenja, vjenčanja i smrti da bi došli do živih članova porodice. Kad se iscrpe ovi izvori podataka prelazi se na analiziranje pisanih dokumenata...
Ako već imate pripremljene podatke o Vašim precima (ime, prezime, očevo ime, datum i mjesto rođenja i smrti, imena njihove djece s godinama rođenja i slično), mi Vam po Vašoj želji možemou kratkom roku kreirati jedan ili više vidova porodičnog stabla u formi stabla s krošnjom drveta, loze, piramide i slično.
U historiji naših porodica bilo je dosta zanimljih životnih detalja, od samog načina dobijanja naziva familije do raznih anegdota. Neko od njih možete saznati ovdje.
Veliki traju duže od ljudskih sjećanja, potvrđeno je mnogo puta kroz povijest. U bh. historiji mnogo je znamenitih ličnosti koje su svojim znanjem i pregalačkim radom doprinijeli razvoju, očuvanju, napretku i razvoju Bosne i Hercegovine, nadživjevši vrijeme u kome su stvarale. Uvažavajući mišljenja mnogih historičara, evo nekoliko najmarkatnijih. Podaci su preuzeti sa Wikipedije
KONGRES O GRANICAMA U RODOSLOVLJU I GRBOSLOVLJU 16. 05. 2012.
Granice u rodosolovlju i grboslovlju – tema je Međunarodnog jubilarnog, 30. kongresa rodoslovlja i grboslovlja koji će se od 24. do 28. rujna/septembra ove godine održati u Maastrichtu u Nizozemskoj. Kao što je najavljeno u pozivu zainteresiranim predavačima i posjetiteljima, tema kongresa inspirirana je granicama i njihovim mijenama, ne samo u prošlosti nego i sadašnjosti u kojoj se granice na mnogo načina pomiču ili pak nestaju u svim područjima života, znanosti, kulture i politike.
“SADA NAPOKON ZNAM KO SAM I ODAKLE SAM” 04. 05. 2012.
Bilo mi je nelagodno kad bi mi ljudi postavljali pitanja o mom porijeklu, budući da, o povijesti svog porijekla, od pradjeda pa unatrag, ništa nisam znao. Tako svoj motiv istraživanja, prvo svog, a zatim cijelog obiteljskog stabla Raspudića, objašnjava Krešo Raspudić (na fotosu), autor knjige “Rodoslovlje Raspudića”, koja je nedavno ugledala svjetlo dana.
ODRŽANA PRVA HRVATSKA RODOSLOVNA KONFERENCIJA 23. 04. 2012.
U organizaciji Crkve Isusa Krista i Hrvatskog rodoslovnog društva "Pavao Ritter Vitezović" u Zagrebu je 14. travnja / aprila ove godine održana Prva hrvatska rodoslovna konferencija. Skup je organiziran radi razmjene informacija i iskustava na području rodoslovnih istraživanja. Ovogodišnja predavanja u velikoj su mjeri bila posvećena istraživanju matičnih knjiga u Hrvatskoj.
Ovih dana na adresu portala Rodoslov.ba stiglo je zaista zanimljivo pismo iz daleke Kenije, odakle nam o detaljnom istraživanju svog porijekla piše Enver Vrućak, koji je istraživao svoje korijene. Kako je ovo istraživanje pokazalo zaista nevjerovatne rezultate, pismo prenosimo u cjelosti:
UMRLA ZADNJA ČLANICA OTOMANSKE DINASTIJE 03. 04. 2012.
Fatma Neslişah Osmanoğlu Sultan, posljednja potomkinja otomanske dinastije, umrla je u ponedjeljak u 91. godini u Istanbulu, bivšoj prijestolnici Otomanskog Carstva gdje je i pokopana u utorak uz vjerski obred, pišu turski mediji.
RODOSLOV.BA NA RADIJU FEDERACIJE BiH 20. 03. 2012.
Interes medija za predstavljanje internetskog portala Rodoslov.ba stalno raste pa se naš urednik Raif Čehajić odazvao u ponedjeljak, 19. marta na poziv voditelja emisije Radija Federcije BiH “Porodične teme” Fehima Serdarevića, učestvujući u programu od 11 do 12 sati.
Američka Centralna obavještajna agencija (CIA) tijekom procesa prikupljanja podataka za World Factbook koja sadrži razne podatke o zemljama diljem svijeta, došla je do saznanja u kojim dijelovima svijeta s najduže živi. Kao dio podatka koje američka Centralna obavještajna agencija (CIA) promatra za potrebe izdavanja World Factbooka su i potvrde o smrti, uzroci smrti, spol, dob te drugi čimbenici potrebni za procjenu životnog vijeka cijele populacije.
U Kapićima kod Cazina živi Hata Čajić, sigurno je najstarija žena u Cazinu, a vjerovatno i u BiH. Hata je, kako tvrdi ona i njeni rođaci, rođena daleke 1908. godine, dok se u njenim dokumentima, koji su kasnije izdati, vodi da je rođena 1920. godine. Od njene uže porodice nitko nije ostao živ. Nadživjela je svoje roditelje koji su umrli sa 70 godina i četvero djece, a doživjela je da ima svoju unučad, praunčad i djecu praunučadi odnosno "bijele pčele". Hata priča da joj život nimalo nije bio lak, te da je više puta željela da je umrla okružena najdražima.
ŠTA O GENEALOGIJI PIŠE ČASOPIS “PUTOKAZ” 07. 03. 2012.
Periodični časopis za razvoj, obrazovanje, nauku i kulturu “Putokaz” Sarajevo, čiji osnivač i glavni urednik je prof. dr. Enes Kujundžić, u trećem broju donosi niz zanimljivih tema i članaka. Uvodnik i tema broja posvećeni su dvadesetogodišnjici Intereneta. Naučna konkurentnost i status naučnih radnika, te revitalizacija školskih biblioteka – samo su neke od zanimljivih tema. Povodom 110 godina od smrti Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka “Putokaz” donosi širu biografiju ovog znamenitog Bošnjaka.
MONOGRAFIJA O ZNAMENITOM RODU RUKAVINA 05. 03. 2012.
Ovih dana naš saradnik profesor Enver Ljubović objavio je veoma zanimljivu i jedinstvenu porodičnu i rodoslovnu monografiju pod nazivom “Znameniti bunjevački i lički rod Rukavina” koja oslikava znamenitu bunjevačku i ličku obitelj Rukavina. Autor u knjizi opisuje podrijetlo i najstariji spomen, raseljavanje, naseljavanje obitelji u Liku i Podgorje, selo Trnovac, Bunjevce, Rukavine u podplješevičkim selima i Bihaću, Rukavine u SAD, Rukavine plemenitoga roda i njihove grbove, najistaknutije osobe iz ove obitelji i različita rodoslovlja raznih grana Rukavina od različitih autora. Knjiga je bogato ilustrirana raznim starim fotografijama, zemljovidima i crtanim rodoslovljima različitih odvjetaka ove znamenite bunjevačke i ličke obitelji, čija je jedna grana plemićka.
BEOGRAĐANIN ŽELJKO JAŠARSPAHIĆ ISTRAŽUJE SVOJE KORIJENE 16. 02. 2012.
Facebook, društvena mreža na internetu zaista spaja ljude. Načelniku općine Kakanj Mensuru Jašarspahiću putem Facebooka javio se Željko Jašarspahić, mladi i uspješni karatist iz Novog Beograda sa molbom da dobije informaciju o svojoj familiji u kakanjskom naselju Doboj. U poruci Željko je napisao da je unuk Himze Jašarspahića koji je nekad davno živio u Doboju, a njegova baka zvala se Stanica. Iz priča Željko zna da je njegov djed porijeklom iz Kaknja.
AKO TI SE NE SVIĐA TVOJE, UZMI DRUGO IME! 13. 02. 2012.
Godišnje samo u Kantonu Sarajevo građani podnesu oko 334 zahtjeva za promjenu imena i prezimena. Naravno, ukupni podaci na državnom nivou ne postoje, ali je lako pretpostaviti da je zahtjeva mnogo više.
Oko 100 potomaka iz korijena Lucije i Mate-Matana Belje okupilo se nedavno u Gornjim Maglicama, mjestu 20-ak kilometara udaljenom od Prozora. Bio je to skup i sabor starijih, muškaraca i žena srednje dobi kao i velikog broja mladeži i djece. Svi su povezani nevidljivom niti zajedničke krvi i korijena. Za ovaj skup došli su potomci iz Njemačke, Austrije, Hrvatske i iz BiH.
Dolazak djeteta na svijet za jedan bračni par je početak najsretnijeg i najodgovornijeg perioda u njihovim životima, a ta odgovornost počinje određivanjem imena za novog člana porodice. I dok jedni ostaju vjerni tradiciji, drugi se odlučuju za nesvakidašnja imena pa tako u našoj zemlji žive: Snjeguljica, Floki, Kobra, Tarzan, Sarajka, Odisej i drugi.
Svakog ponedjeljka u 22 sata satelitski kanal Viasat Histori emituje popularnu britansku rodoslovnuu seriju "Što misliš, tko si?" ("Who Do You Think You Are?"). Koncept emisije je jednostavan: u svakoj epizodi netko od poznatih gostiju uz pomoć stručnjaka otkriva svoje pretke. Primjerice, u britanskoj verziji serije, od nama poznatih osoba sudjelovali su atletičar Colin Jackson, glumci Jeremy Irons, John Hurt, Stephen Fry i David Suchet (glumio je Herculea Poirota), pjevačica i glumica Patsy Kensit, TV-voditelj Jerry Springer, gradonačelnik Londona Boris Johnson, glumica Kim Cattrall, glumac Rupert Everett i pjevač Jason Donovan.
U posljednjih nekoliko godina u Hercegovini su učestala i jako popularna okupljanja po prezimenima i sve to prelazi u tradiciju. Tu tradiciju započinje i rod Mustapić iz Hutova, koji se prvi put sastao prošle godine.
KARAM I KARTARI CHAND U BRAKU 86 GODINA 11. 01. 2012.
Karam i Kartari Chand, bračni par iz Bradforda u Velikoj Britaniji, vjenčali su se 1925. godine i par su koji je najduže u braku u Velikoj Britaniji. Karam je rođen u malom indijskom selu 1905. godine. Njegova porodica bavila se poljoprivredom, a u skladu s običajima tih vremena, rano je stupio u brak.
Nastojeći da na portalu okupimo što više rodoslovaca, Redakcija Rodoslova.ba je odlučila da na saradnju pozove svoje čitaoce da joj šalju priče o svom rodu. Na taj način želimo po kvalitetu, kvantitetu ali i raznovrsnosti obogatiti naš sadržaj i tako za istraživanje zainteresovati mnoge surfere. Posebno će nam biti interesantne priče naših ljudi koji žive van domovine, jer u prvim reagovanjima na pojavu Rodoslova.ba javljaju se najčešće oni, želeći saznati više podataka o svom porijeklu.
Svojim vjernim rodoslovcima i ostalim našim čitaocima želimo Sretnu novu 2012. godinu! Nadamo se da ćete u istraživanjima svog porijekla imati dosta uspjeha. Zahvaljujemo Vam se na dosadašnjoj saradnji i pozivamo da je uspješno nastavimo i u narednom periodu.
TRADICIONALNO OKUPLJANJE SALČINOVIĆA 28. 12. 2011.
U Fojnici se kao i u drugim mjestima tradicionalno okupljaju porodice na svojim porodičnim druženjima. Jedna od njih je i porodica Salčinović iz Dusine, mjesta udaljenom 14 kilometara od Fojnice i smještenom podno Pogorelice sa oko 500 stanovnika.
RODOSLOV.BA PONOVO NA TELEVIZIJI SARAJEVO 22. 12. 2011.
Nastavljajući saradnju sa institucijama i informativnim kućama, urednik portala Rodoslov.ba Raif Čehajić prije tri mjeseca odazvao se pozivu Selme Tahirović, urednice Dokumentarnog programa Televizije Sarajevo i učestvovao jeu snimanju emisije “Sarajevdisanje” o temi Korijeni. Nakon emitovanja u oktobru ove godine, emisija je reprizirana 21. decembra 2011. godine.
“NAŠI KORIJENI”, NOVA KNJIGA RAIFA ČEHAJIĆA 21. 12. 2011.
Izdavačka kuća „Sejtarija“ iz Sarajeva, u saradnji sa našim portalom, objavila je veoma zanimljivu knjigu „Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika“, čiji je autor urednik našeg portala Rodoslov.ba Raif Čehajić (na fotosu). U knjizi autor detaljno prezentira rezultate genealoških istraživanja bosanskohercegovačkih familija, starih više stoljeća, kao što su: Alaupovići, Arslanagići, Besarovići, Čengići, Despići, Filipovići, Ilići, Jeftanovići, Kulenovići, Leviji, Melezovići, Raguži, Sadikovići, Šahinpašići, Tanovići, Tauberi, Tvrtkovići, Zečevići i dr. Šezdesetak veoma interesantnih priča o porodicama i rodovima, na oko 250 stranica, ilustrovano je starim porodičnim fotografijama i rodoslovima.
U prisustvu velikog broja članova ovih dana održana je Skupština Udruge Rotim. Na Skupštini je prezentiran dosadašnji rad, sagledano financijsko stanje te poduzete aktivnosti u cilju razvijanja Udruge.
Povodom obilježavanja 12. decembra, Dana arhiva i arhivske službe u Bosni i Hercegovini, Javna ustanova Historijski arhiv Sarajevo priredila je izložbu pod nazivom "Sto godina popisa stanovništva u Sarajevu 1910. - 2011.". Autori izložbe su Almira Alibašić i Fuad Orhanović, a postavka je izložena u Brusa-bezistanu. Na izložbi je predstavljen način odvijanja posljednjeg popisa stanovništva u Sarajevu za vrijeme Austro-Ugarske, koji je bio i najdetaljniji do tada urađen popis, a radio se istovremeno u cijeloj Austro-Ugarskoj monarhiji i Evropi.
TOMISLAV BOŠNJAK ISTRAŽUJE SVOJE KORIJENE 09. 11. 2011.
Tomislav Bošnjak iz Bakovića, 49-godišnji umirovljenik živi sa suprugom Ljubicom i kćerkom Ivankom u Bakovićima kod Fojnice. Do rata je radio u Vojnom odsjeku u Fojnici. Još tada je istraživao porijeklo svog roda i rezultate. zajedno sa kreiranim porodičnim stablom, pripremio za štampanje. No, došao je rat i sve mu je izgorilo, ponovo je nakon rata otpočeo svoju zamisao i dobar dio posla je uradio.
JURIČEVIĆI OD RIMOKATOLIKA POSTALI ADVENTISTI 08. 11. 2011.
Prelasci iz jedne u drugu vjeru nisu neobični, osobito ne u zemljama Zapada. No u Bosni i Hercegovini to je još uvijek tabu tema pa obraćenici, pred vlastitom obitelji i prijateljima, kriju činjenicu da su religiju u kojoj su rođeni i u kojoj su odgajani zamijenili nekom novom. Za mnoge od njih se malo ili nikako ne zna, jer se skrivaju želeći izbjeći osudu okoline. Međutim, bračni par Ankica i Mladen Juričević iz Paloča kod Uskoplja progovorili su o onom o čemu mnogi šute.
Danas je godišnjica smrti posljednje bosanske kraljice – Katarine. Ona je bez sumnje jedna od najzanimljivijih, ali i najtragičnijih ličnosti bosanske dinastije Kotromanića. Nesreće su je počele pratiti već od malih nogu u očinskom domu. Rano je ostala bez majke pa je odrastala uz oca i braću.
Ishak Kolonić (58), penzioner iz Ljubije kod Prijedora koji vrijeme i novac troši na enigmatiku i raznorazne zanimljivosti kojim se bavi skoro četiri decenije, u posljednje dvije godine u Bosni i Hercegovini prikupio je 226.310 prezimena.
Osnovana je još jedna udruga građana s osnovnim ciljem istraživanja rodoslovlja. Riječ je o Udruzi poznate hercegovačke obitelji Rotim iz Graca. Kako nam piše Nino Rotim, jedan od članova Udruge, on je sa još jednim njegovim prezimenjakom prije godinu dana krenuo u prikupljanje podataka o članovima šire obitelj Rotim.
Jučer su u moj ured došla dva poslovna čovjeka: doktor Dobrić i profesor Kobilica, želeći da zajednički uđemo u posao s firmom “Bukva”, čiji je direktor gospodin Guzina. Pozvali smo advokata Batinu da nam sačinio sporazum o saradnji, ali on je zbog prezauzetosti poslom predložio da nam to učini njegov kolega Lopo.
Dvadesetčetvrto međunarodno savjetovanje "Arhivska praksa 2011"održano je 6. i 7. oktobra 2011. godine u Tuzli. Na savjetovanju je učestvovalo oko 250 arhivista iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske i Srbije.
U historiji su zabilježeni mnogobrojni slučajevi stradanja porodica iz različitih razloga. U vrijeme Turske uprave Bosnom, centralizovana vlast je imala stalnu kontrolu krupnih veleposjedničkih familija i neke je svjesno uništila. No, slučaj sarajevske famije Haznadarević, cijelo stoljeće permanento svjedoči o njihovom poslovnom stradanju.
"KLEPSIDRINA" NAGRADA ZA KULTURNU BAŠTINU DR. ENVERU IMAMOVIĆU 22. 09. 2011.
U organizaciji društva za zaštitu kulture i kulturne baštine "Klepsidra", u sarajevskom Narodnom pozorištu održana je kulturna manifestacija "Sarajevo kojeg više nema - sačuvati od zaborava 2011“. Namjera ove manifestacije bila je doprinijeti većem vrednovanju kulture u društvu, kao i djela Isa-bega Ishakovića, utemeljitelja Sarajeva.
Duga je tradicija okupljanja fojničke porodice Buljina i onih koji su u krvnom srodstvu s tom familijom. Nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini susreti su obnovljeni 2008. godine, pa svakog prvog vikenda u junu sastaje se ovaj rod uz rječicu Kozicu u naselju Majdan, udaljenom 11 kilometara od Fojnice.
Ovih dana na tržištu će se pojaviti treći broj periodične revije za razvoj, obrazovanje, nauku i kulturu "Putokaz", čiji izdavač i glavni urednik je sarajevski prof. dr. Enes Kujundžić. Ovaj broj časopisa je sadržajno veoma interesantan, jer donosi niz aktuelnih tema.
Sedmi susreti jednog od najstarijih i najbrojnijih bosanskohercegovačkih rodova Čengića održat će se u subotu, 10. septembra u Sarajevu i to u restoranu „Park Prinčeva“. U saopštenju za javnost, koje je objavio Upravni odbor Udruženja aristokratske porodice „Čengić“, pozivaju se svi Čengić kao i oni građani koji vode porijeklo od ovog roda da dođu na Sedme susrete, koji počinju pomenutog dana u 12 sati.
U tekstu koji potpisuje Denis Kuljiš, a koji je objavljen u zagrebačkom “Jutarnjem listu”, navodi se kako najnovije naučne činjenice pokazuju da je samo mali dio Hrvata slavenskog porijekla, svega 10 do 30 posto, dok ih najveći broj spada u balkanske starosjedioce.
MOSTARKA MATIJA ROZIĆ DOŽIVJELA STOTU 15. 08. 2011.
Doživjeti stotu… samo je rijetkima pošlo za rukom. Baka Matija Rozić sa Sretnica kraj Mostara ovih dana je u krugu svoje brojne obitelji proslavila 100. rođendan. Šestero djece, 22 unučadi, 21 praunuče i jedno šukununuče te brojna rodbina i prijatelji, okupili su se u restoranu 'Udovice' na Sretnicama kako bi baki Matiji uveličali rođendansko slavlje.
U broju 18/1 od jula 2011. godine časopis Slovenskog rodoslovnog društva (SRD) “Drevesa” objavio je kao uvodni tekst mr. sc. Janeza Toplišeka “Komparativno rodoslovlje: Francuska”. Janez Toplišek, autor ranije objavljene knjige “Rodoslovlje”, uvodnik počinje pitanjem – može li se govoriti o “nacionalnol genealogiji”, dajući studiozno stanje u Francuskoj. S obzirom na značaj ovog teksta, a zbog obimnosti, iz njega prenosimo samo zaključke.
Na Dugim njivama, jednom od poznatih proplanaka na Kozari, nedavno su održani 12. susreti porodica Đurđević i Kos. I pored nestabilnog vremena, mnogo članova porodica ova dva plemena okupilo se na Kozari da bi se kroz druženje, pjesmu i tradicionalne igre dobro zabavili.
Od nedavno se na internetu pojavila web stranica porodice Galijašević, porijeklom iz Tešnja www.galijasevic.ba, koju je kreirao jedan od članova ovog roda – Husein.
Više stotina Mustapića iz cijele Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i još dalje sve do Amerike, Argentine i Australije ovih dana okupilo se na jednom mjestu u Hutovu kod Čapljine i tako trasiralo put za sljedeća takva okupljanja.
U okviru sedmih po redu „Ljetnih večeri Janja 2011“, koje su se održale od 12. do 24. jula 2011. godine, u Domu kulture u Janji predstavljen je projekat „Janja 1806-2012, porodični korijeni, stabla i ogranci“, autora Asima Osmanbašića. Uprkos sparnoj ljetnoj večeri, brojni građani došli su da bi se upoznali sa ovim izuzetno vrijednim projektom.
Od 1991. bihaćki Dupanovići svake godine organizuju susrete svoga roda, čiji je jedan od inicijatora njihov član Ibrahim. Ove godine u martu su u bihaćkom hotelu „Park“ upriličili 21. druženje, a druge subote u julu je u naselju Otoka u Bihaću organizovane večeri Dupanovića, poznatije pod nazivom Druženje na ognjištu. Tako dva puta godišnje ovaj rod obnavalja svoja druženja, na kome svaki put pristvuje od 250 do 300 njegovih članova iz svih država (Poljska, Njemačka, Švedska, Danska, SAD, Kanada i Australija), gdje žive članovi ovog roda.
Fotos: Dupanovići pred porodičnim stablom koje je kreirao Ibrahim Dupanović Crni
U Stocu je od 10. do 11. lipnja 2011. održano Drugo godišnje okupljanje Raguža, srodnika i prijatelja. Program je počeo u petak 10. lipnja odlaskom na prvo groblje Raguža na Lastvi i uz sudjelovanje stotinjak Raguža, srodnika i prijatelja položeno je cvijeće i zapaljena svijeća kod Spomenika zahvalnosti svim pokojnima iz roda Raguža. Održana je i Sveta misa za sve pokojne iz roda Raguža koju je predvodio don. Nedjeljko Krešić u crkvi sv. Nikole u Gornjem Hrasnom.
Na ovogodišnjem 34. međunarodnom skupu MIPRO koji je od 23. do 27. svibnja održan u Opatiji, na savjetovanju "Računala u obrazovanju", dr. sc. Jadranka Šunde sa School of Electrical and Information Engineering University of South Australia iz Australije, održala je pozvano predavanje o temi rodoslovlja i povijesti. Radom pod naslovom "Kako učenje povijesti učiniti zanimljivim” autori: Jadranka Šunde, Natalija Urlić, Lara Urlić i Matija Borić (na fotosu) željeli su učenicima jednostavno i suvremeno približiti učenje povijesti uz korištenje portala Geni koji je temeljen na gradnji obiteljskog stabla suradnjom.
ODRŽANO GODIŠNJE DRUŽENJE RODA PILAV 05. 07. 2011.
Sredinom juna ove godine u Sarajevu je održan tradicionalno, godišnje druženje roda Pilav. Prema predanju, Pilavi su potomci imama Mustafe, sina Mirnaka koji je u svojstvu tabor-imama sa turskom vojskom došao u Foču gdje se oženio, zasnovao porodicu, te je postavljen za imama i tu ostao da živi. Od njega potiču svi ostali fočanski Pilavi.
RODOSLOV.BA NA PORTALU RODOSLOVLJE.HR 01. 07. 2011.
Povodom prve godišnje rada Rodoslova.ba, hrvatski portal www.rodoslovlje.hr ovih dana na svojoj web stranici objavio je osvrt o uspješnom radu i postojanja našeg portala. Prije sedam dana u rubrici Istaknute vijesti postavljen je pomenuti osvrt, a ove sedmice u istoj rubrici ovog poratala, koji je pokrenulo Hrvatsko rodoslovno društvo “Pavao Ritter Vitezović”, predstavljena je i knjiga našeg urednika Raifa Čehajića “Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika” sa recenzijama prof. dr. Envera Imamovića i poznatog književnika Miljenka Jergovića.
U selu Zabojna, udaljenom od Srebrenice šest kilometara, održana je šesta po redu vjersko-kulturna i sportska manifestacija familije Đozić s ciljem očuvanja tradicije i međusobnog upoznavanja članova. Nekoliko godina unazad, posljednje sedmice u junu, u rodnom selu okupe se članovi najauhtohtonije srebreničke familije, druže se, nagrađuju najbolje učenike i urade neku značajnu investiciju u selu. Do sada su obnovili put, izgradili spomen-česmu, zagradili porodično mezarje, a u toku je i obnova džamije u Srebrenici.
Uz igru i ples na gradskom trgu, u Prijedoru je, povodom dana "Češke besede" organizovano sedmo druženje Čeha kojem je uz domaćine prisustvovalo i oko 200 pripadnika ove manjinske zajednice iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Uz muziku na trgu su zaplesali Česi iz Prijedora, Banje Luke, Mačinog Brda, Nove Vesi, Slavonskog Broda, Kaptola i Beliševca, u želji da okupljenim Prijedorčanima pokažu tradiciju i običaje svog kraja.
STOLJEĆE URARSKOG ZANATA PORODICE NIKŠIĆ 26. 05. 2011.
Firma "Urar Nikšić" iz Sarajeva ovih dana proslavila je 100 godina postojanja i rada. Urarski zanat porodica Nikšić baštini još od 1911. godine, kada je Sarajlija Ševkija Nikšić u Gazi Husrev-begovoj ulici osnovao jednu od trenutno najstarijih sahadžijskih radnji u regionu. Kasnije, tradiciju je nastavio njegov sin Zijo, a danas Nedžad posao polako prebacuje na sina Emira, koji je četvrta generacija ove firme.
U BiH NEGATIVNI DEMOGRAFSKI POKAZATELJI 25. 05. 2011.
U BiH je u prva tri mjeseca 2011. godine registrirano 7.176 živorođene djece, što je za 6,89 posto manje nego u istom razdoblju lani, podaci su Agencije za statistiku BiH. Tokom prva tri mjeseca ove godine umrle su 9.234 osobe, što je povećanje za 10,23 posto u odnosu na isti period 2010.
PREDSJEDNIK OBAMA ISTRAŽUJE SVOJE KORIJENE 24. 05. 2011.
Američki predsjednik Barack Obama ovih dana posjetit će (tokom svog puta u Europu) malo irsko selo Moneygall, od kuda potiče predak njegova pradjeda, s majčine strane, koji je 1850. emigrirao u SAD. Ime mu je bilo Joseph Kearney, a bio je postolar koji je u selu imao svoju radnju. Uz njega, irske korijene ima i oko 37 milijuna Amerikanaca, tako da su veze dviju zemalja uvijek vrlo snažne.
KAKO SAM ISTRAŽIVAO OBITELJSKO RODOSLOVLJE 23. 05. 2011.
Želimir Mateljan rodoslovnim istraživanjima bavi se od 1990. godine. Istražio je vlastito obiteljsko stablo i to četiri obitelji sa područja Dalmacije (Kaštel Stari, Kaštel Lukšić i Brštanovo) i Slavonije (Staro Petrovo selo i Tisovac). Još je istraživao dvije obitelji iz Like (Pazarište i Klanac) te po jednu obitelj iz Remeta/Markuševca i Hrvatskog Zagorja (Škrnik, župa Tuhelj).
Krajem aprila ove godine naš portal zaokružio je uspješno prvu godinu svog postojanja i rada. Nakon što smo prošle godine na Sajmu knjiga i učila u sarajevskoj Skenderiji promovisali prvi bh. portal za istraživanje porijekla porodica, otpočeli smo u Bosni i Hercegovini pionirski rad, otvarajući se dnevno prema stotinama i hiljadama znatiželjnih posjetilaca, koji su željeli saznati kako istražiti svoje porodične korijene, kreirati rodoslov, a ponudili smo, uz ostalo i stotinjak priča o najstarijim i najpoznatijim rodovima i sl.
DR. PETAR ŠIMUNOVIĆ: IMENA SU DANAS ODRAZ PRIPADNOSTI DRUŠTVENOM SLOJU 09. 05. 2011.
Papa Benedikt XVI. poručio je katoličkim roditeljima da svojoj djeci daju samo kršćanska imena. Nije prvi put da se Crkva miješa u imenoslovlje. Još je na Tridentskom koncilu propisano da katolici mogu davati djeci samo imena svetaca i svetica. Ta je praksa prekinuta u srednjem vijeku, kaže onomastičar Papa Benedikt XVI. Poručio je katoličkim roditeljima da svojoj djeci daju samo kršćanska imena. Nije li to ipak pretjerano upletanje u pravo roditelja da potomcima daju imena po svojoj volji, po kulturnoj i nacionalnoj tradiciji i u skladu s baštinom velikog ili malog naroda, svejedno.
Ibrahim, Elmedin i Elvir Korman iz Sarajeva u potrazi za svojim prezimenjacima stigli su u Blace kod Prozora, u koje se od prijeratnih 20 porodica Kormana u rodno selo, poslije godina provedenih u progonstvu, vratila samo polovina.
DUGOVJEČNA MARA LONČAR IMA 12 PRAUNUČADI 11. 04. 2011.
Baka Mara Lončar, poznata kao Ćoruša iz Donjeg Graca, dočekala je svoj 90. rođendan. Za ovaj jedinstveni događaj iz daleke Amerike, točnije iz Chicaga, došlo je njezino četvero djece kako bi svojoj majci u čast priredili pravu rođendansku zabavu kakve se ne bi postidjeli ni dvadesetogodišnjaci. Uz svečanu večeru na kojoj se okupilo oko 70 gostiju, baku su kao i njezine goste uveseljavali Mokarski tamburaši, a veselje je trajalo do kasnijih noćnih sati.
RASTE INTERES ZA ISTRAŽIVANJE PORODIČNIH KORIJENA 28. 03. 2011.
Istraživanja obiteljskih korijena pojava je koja je u Sjedinjenim Američkim Državama postala strast hiljade znatiželjnika. Stoga ne čudi što je na internetu sve više stranica različitih društva za istraživanje rodoslovlja, a DNK testiranje postalo je učinkovitim sredstvom u potrazi za precima.
NAUČNO DOKAZANO PORIJEKLO STANOVNIŠTVA BiH 21. 03. 2011.
Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Ovu zanimljivo otkriče ovih dana objavio je portal Bosnahistorija.com pod naslovom Genetsko porijeklo stanovništva Bosne i Hercegovine. S obzirom na naučni pristup i objašnjenje ove teme, tekst prenosimo u cjelosti.
GODIŠNJICA SMRTI PRVOG BOSANSKOG KRALJA TVRTKA I 11. 03. 2011.
Dana 10. marta 1391. godine, neočekivano je umro prvi bosanski kralj Stjepan Tvrtko I Kotromanić. U historiju Bosne i Hercegovine upisan je zlatnim slovima, kao vladar koji je tokom hiljadugodišnje postojanosti naše domovine proširio njene granice na susjedne zemlje, a svoju zemlju doveo do političkog, kulturnog i ekonomskog blagostanja.
NAJVEĆA PORODICA NA SVIJETU IMA 181 ČLANA 03. 03. 2011.
Ziona Čana (Chana) najbogatiji je čovjek na svijetu, ali ne po stanju na računu, nego po porodičnoj sreći. Taj 66-godišnji Indijac na čelu je najveće porodice na svijetu: ima 39 žena, 94 djece, od kojih najmlađe ima šest mjeseci, te 33 unučadi.
PREDSTAVLJENA KNJIGA “RODOSLOV BOSANSKIH KRALJEVA” 24. 02. 2011.
U okviru Sarajevske zime, ovih dana održana je promocija knjige Zlatka Lukića “Rodoslov bosanskih kraljeva”. Tom prilikom naglašeno je da knjiga, čiji je izdavač sarajevski Centar za mir “otvara vrata novoj spoznaji, spoznaji o zemlji koja neprekidno traje od XII stoljeća i mada su vrlo često njena djeca ginula pod tuđim barjacima, pojava ove knjige učinit će da se ta djeca nikad ne zaborave, jer su ta djeca ginući za strane interese branili posredno i svoja ognjišta”.
RODOSLOV.BA U 2011: TRI PRAVCA RAZVOJA 26. 01. 2011.
Ulazak u Novu godinu prilika je da se ukratko osvrnemo na rad Rodoslova.ba u 2010. i naznačimo nove pravce razvoja u 2011. godini. Za dva mjeseca naš portal će zaokružiti prvu godinu svog uspješnog rada. Iza nas je period u kome su nas „otkrili“ i upoznavali mnogobrojni čitaoci (na hiljade njih), šaljući nam pohvale za pokretanje portala, sugestije za bolji rad te se učlanjivali u Klub rodoslovaca, u kome je trenutno više od 300 članova. Dio posjetitelja portala slao nam je i priče o svom rodu, što je uticalo na raznovrsnost tekstova i pristupu temi rodoslovlja. Svima se ovom prilikom srdačno zahvaljujemo i pozivamo na dalju saradnju.
Željko Rogošić (Split, 1956) ostavio je za sobom tri desetljeća plodnog rada kao urednik u „Slobodnoj Dalmaciji“, u HTV – TV centar Split, kao glavni urednik časopisa za društvena pitanja „Pogledi" te kao komentator i urednik u tjednicima „Globus“ i „Nacional“. Afirmirao se u istraživačkom novinarstvu pa je za dokumentarac „Igla ili deseti krug pakla“ (o problemima narkomanije) dobio Zlatno pero Hrvatskog novinarskog društva. Sada je u Dokumentarnom programu HTV pokrenuo ciklus emisija „U potrazi za korijenima“, koja želi afirmirati rodoslovna istraživanja naših obitelji.
U amfiteatru Edukacijskog fakultetu u Travniku ovih dana održana je promocija knjige "Nova imena Bošnjaka u BiH", autora doc. dr. Sulejmana Lisičića. O samom djelu, te ideji da se na jedan ozbiljan način pristupi ovoj temi govorio je promotor, prof. dr. Drago Tešanović.
Svakodnevno na adresu portala Rodoslov.ba stižu mnogobrojne poruke različitog sadržaja. Uglavnom, pretraživači portala se interesuju za svoje potomke, zatim kako istraživati njihovo porijeklo i kako kreirati porodično stablo. No, ovih dana na našu adresu je stiglo zaista nesvakidašnje pismo sa kreiranim porodičnim stablom. Poslao nam ga je Nahid Kulenović iz Visokog, pasionirani rodoslovac, koji, između ostalog, piše i ovo:
NIKOLA MANDIĆ ISTRAŽIO 1.400 PREZIMENA 24. 11. 2010.
U sedam knjiga, koliko je do sada objavio, 86-godišnji Nikola Mandić ukoričio je svoja istraživanja o 1.400 hrvatskih prezimena u Hercegovini, a koje istražuje posljednjih 60 godina. Dio podataka koje je prikupio za sada je ostao neobjavljen, a za ovo opširno istraživanje Mandić se zainteresirao 1949./1950. nakon što je poželio saznati otkuda potječe i koji su njegovi korijeni. Ono traje i danas.
U BRITANIJI MUHAMED NAJPOPULARNIJE IME U 2009. 01. 11. 2010.
Britanija preživljava pravu kuluturološku revoluciju koja održava sve snažniju dominaciju imigranata iz srednjoistočnih zemalja. Najočitiji primjer su imena koja roditelji daju novorođenim dječacima na Otoku. Prema najnovijim istraživanjima, čije je rezultate objavio dnevnik “Daily Mail”, Muhamed je u 2009. godini postalo najpopularnije muško ime, nadmašivši engleska imena Jack i Harry. Muhamed je skočio s trećen na prvo mjesto, na kojem je 14 godina bio Jack koji je sada treći na listi.
Prezime Kazić je rasprostranjeno po čitavoj BiH pa i šire te bi bilo jako interesantno povezivati sve niti i pokušati pronaći porijeklo ovog prezimena. U Rogatici postoje dvije loze Kazića koje po dosadašnjim saznanjima još nisu istražene.
Aida Droce, rodom iz Mostara, magistrirala je na području molekularne biologije na Århus Univerzitetu, a za svoj rad i istraživanje dobila je najbolju ocjenu. Godine 1994. sa porodicom je došla u Dansku. Prve dvije godine živjeli su u izbjegličkom centru 30 km od Århusa, te nakon što su dobili dozvolu boravka nastanili su se u Skanderborgu. Početkom svojih studija Aida se preselila u Århus.
Više od 250 članova okupilo se u nedjelju (19.septembra 2010. godine) u Sarajevu, u restoranu “Park prinčeva”, na Šestom susretu roda Čengić. Organizator susreta i ovoga puta bio je Upravni odbor Udruženja „Čengići“, a iskorištena je prilika pa je održana i redovna godišnja skupština Udruženja, koje broji oko 600 članova.
SOFIJA MARIĆ ISTRAŽUJE SVOJE KORIJENE 21. 09. 2010.
Povijest je učiteljica života, davno je kazao rimski filozof Ciceron, a ta njegova izreka vjerojatno je vodilja Sofiji Marić koja posljednjih nekoliko godina detaljno istražuje svoje korijene, svoje podrijetlo. Marić je 1967. godine iz Mostara otišla u Australiju, a prije dvije godine detaljno se počela zanimati kako su živjeli njezini preci. Takva razmišljanja, u dalekoj zemlji koja se tradicijom, poviješću, kulturom, načinom života, uvelike razlikuje od njezinih rodnih Vrda i Mostara, nagnala su je da krene sastavljati svoje obiteljsko stablo.
Već četiri godine zaredom, članovi familije Đozić, koji su sada nastanjeni širom svijeta, u julu mjesecu okupljaju se u naselju Zabojna kod Srebrenice. Tako je bilo i ove godine.
Prema popisu stanovnika Bosne i Hercegovine od 15. juna 1879, prve godine poslije okupacije Bosne i Hercegovine od Austrougarske, u Travniku je bilo 374 Jevreja. Najstarije porodice bile su: Maestro, Altarac, Konforti i Salom.
Po predanju u Travnik Jeruham Konforti došao je iz Novog Pazara, jer je onda bilo više jevrejskih porodica u ovom gradu.
KORIJENI BIHAĆKIH ČERKEZA IZ ANADOLIJE 17. 05. 2012.
Porodica prezimena Čerkez iz Izačića kod Bihaća svoje korijene nosi iz daleke Anadolije (Turska). Preci su joj među prvim turskim vojnicima došli u okolinu Bihaća na nemirnu krajišku granicu (dakle u 15. stoljeću).
Opisujući bosanskohercegovačka mjesta, ljude i običaje početkom 20. stoljeća, prije svega bošnjačke, sarajevski pisac Alija Nametak u romanu „Tuturuza i šeh Meco“ značajno mjesto posvećuje i kiseljačkoj porodici Terović i njenom članu hadži Vejsilu. Uz ostalo, autor piše i ovo:
Prezime Šimić je izvedeno od hipokoristika Šime ili Šimo osobnog imena Šimun, kako Hrvati izgovaraju biblijsko ime hebrejskog podrijetla Simeon (Šimhon, nastalo od Šimon), odnosno grčkog Simon, što na hebrejskom znači posluh; uslišanje. Prezime Šimić može biti i matronim, kada je nastalo od ženskog osobnog imena Šima. To je prezime veoma rašireno i u Hrvata u Bosni i Hercegovini.
U ulici Zenički put u Kiseljaku, s desne strane iz pravca Fojnice, u prizemlju kuće nalazi se vulkanizerska radnja Huge Kubičeka, rođenog 1976. godine, a s druge strane ulice je kuća njegovog brata Josipa (1966.). Oni su sinovi Magdalene i Vjekoslava, zvanog Venco (1941–2006), čiji preci ovdje žive gotovo sto godina.
Storija o fočanskoj porodici Tahirbegović je slična pričama mnogobrojnih familija iz turskog perioda vladavine Bosnom kada su mnoge od njih iz Turske dolazile u naše krajeve. Dva brata Oglu po imenu Ahmed i Mehmed u drugoj polovini 16. stoljeća stižu u Bosnu; prvi je oko 1565. godine došao Ahmed koji je kasnije imao sina po imenu Isa.
PLEMIČKA OBITELJ ALAUPOVIĆ IZ FOJNICE 07. 05. 2012.
Fojnička obitelj Alaupović prva je bosanskohercegovačka familija koja je postala član Hrvatskog plemićkog zbora u Zagrebu. Desilo se to u januaru 1997. godine kada je diplomu Zbora primio Vladimir Alaupović Tako danas mnogobrojna obitelj Alupovića, razasuta širom Evrope i Amerike svoje plemstvo "dobiveno davnom zaslugom predaka prenosi rođenjem, ali i učvršćuje i odgojem i potvrđuje životom".
DESPIĆI – SARAJEVSKA ELITA 19. STOLJEĆA 06. 05. 2012.
Prezime Despić nastalo je od ženskog imena Desa, Despa, kako se zvala kćerka nekog handžije s Nahoreva hana na sarajevskim Nadkovačima. Rodonačelnik sarajevskih Despića je zapravo Risto Stijepčević koji je porijeklom iz hercegovačkog sela Samobor, smještenog na obodu Gatačkog polja. Njegovi potomci, međutim, kako navode historičari, doselili su u Samobor iz Crne Gore i to iz doline rijeke Pive u okolini Durmitora (Crna Gora), odakle potiču i sarajevski Jeftanovići. Obje porodice slave istu slavu (27. januara) Sv. Savo.
FILIPOVIĆI STARI NAJMANJE PET STOLJEĆA 04. 05. 2012.
Prezime Filipović izvedeno je od ličnog imena Filip, koje je naša prilagođenica grčkog imena Philippos (grčki philos = prijatelj + hippos = konj), kod nas stigla preko latinskog Philippus. Dodavanjem sufiksa ov i ić na ime nastalo je prezime Filipović.
Fotos: Porodica Filipović Sejdalije, snimljena 1946. godine
Šahinpašići svake godine upriliče porodično druženje na kome se okupi stotinjak članova ovog roda, porijeklom iz Glasinca. Tako je bilo i krajem juna 2010. godine kada su se u okolini Olova osmi put uzastopce družili Šahinpašići iz Sarajeva, Zenice, Živinica, Rogatice i drugih mjesta u kojima žive.
Prezime Iskra prvi put se u Bosni i Hercegovini spominje u matičnim knjigama Franjevačkog samostana u Kreševu 1906. godine kada su Antun (Anto) i Antonija (Tonka) krstili kći Mariju. Antun je u vrijeme vladavine Austro-ugarske u Bosnu i Hercegovinu i to u Kreševoi došao iz okoline Rijeke (u nekim dokumentima se njegovo porijeklo navodi Volovsko U Istri) i to kao kovač i bravar (šloser). Porijeklom je iz Češke, a kada se doselio u okolinu Rijeke, historičari nisu uspjeli dokučiti. Pošto je bio školovani zanatlija, postavljen je za upravnika kovačkog pogona u Kovačkoj zadruzi.
Babići su "stara bosanska obitelj koja je plemstvo dobila od kralja Stjepana Ostoje 1408. godine i od hrvatskougarskog kralja Vladislava 1439. godine”. U doba mletačko-turskih ratova iselili su se u Hrvatsku i Hercegovinu, a zatim u Makarsko primorje, i to s titulom conte i plemići Kraljevine Bosne, Ugarske, Krajine i Makarskog primorja. Kao plemićka obitelj posjeduju i svoj grb.
Korijeni Ljubojevića su u okolini Dečana, a prvi put spominju se u Dečanskim hrisovuljama 1330. godine, zatim u šibenskim arhivama u14. vijeku, dok se u Brskovu spominju 1357. godine dubrovački trgovac Ljubojević. Poslije kosovske bitke 1389. godine Srbi se počinju lagano raseljavati u svim pravcima, prije svega ka Starom Vlahu i Dubrovniku.
Zanimljiv je prilog o porijeklu pojedinih prezimena iz Blagaja kod Mostara. U njemu se opisuje historijat prezimena kao i dolazak tih porodica u Blagaj. Evo samo prezimena nekih familija:
KOTROMANIĆI, BOSANSKA KRALJEVSKA DINASTIJA 01. 05. 2012.
Kotromanići, bosanska dinastija koja je vladala od 1254. do 1463. godine. Podrijetla je vjerojatno germanskog. Prvi dokumentima utvrđeni član dinastije bio je ban Prijezda, rođak i nasljednik bana Ninoslava (spominje se od 1233. a bio je ban od 1254. do iza 1287.).
Historija sarajevske porodice Ćurčić je veoma interesantna. Jedni od najznačajnijih Ćurčića su bili Ragib efendija Čurčić koji je bio posljednji Gradonačelnik Sarajeva u doba Turske uprave, te Fehim efendija Ćurčić koji je bio posljednji gradonačelnik Sarajeva za vrijeme Austrougarske uprave
Postojbina porodica Kos je naselje Pervan kod Banjaluke, odakle potiču i njemu poznati preci: otac Dragomir, deda Vojin, pradeda Vaso, čukundeda Ostoja i čukun-čukundeda Marko (Maćin). Krsna slava porodice je Sv. Georgije ili Đurđevdan.
KREŠEVSKI MARIĆI RODOM IZ HERCEGOVINE 25. 04. 2012.
Studirajući početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća na Mašinskom fakultetu u Mostaru, Zoran Marić (rođen 1946. godine) iz Kreševa, upoznao je tada popularnog “Veležovog” golmana Envera Marića (1948), družeći se s njim kraće vrijeme. Istovremeno, Enver se u gradu na Neretvi povremeno viđao i sa novinarom i književnikom Milenkom Mišom Marićem (rođen 1941. u Bosanskom Petrovcu).
Fotos: Djeca Ive Marića iz Kreševa: stoje sin Mijo, kći Mare, nevjesta Vida i njen suprug Franjo, a čuče: unuk Ivo (Mijin sin) i sin Tadija.
Svojim znanjem, stručnošću i sposobnostima tri Muftića, različitih profesionalnih opredjeljenja i starosne dobi, ostavili su u krajem 20. i početkom 21. stoljeća u Bosni i Hercegovini u kulturnom, političkom, poslovnom i sportskom životu dubok trag: fudbaler Refik, sinolog Kemal i bankar Edin.
KARAVDIĆI – POZNATA ZANATSKA FAMILIJA 20. 04. 2012.
U jezgu visočke čaršije, u Ulici Alije Izetbegovića, tu naspram Tabačke džamije, stotinjak godina smještena je zanatska radnja porodice Karavdić, za koju njen vlasnik 70-godišnji Teufik, zvani Kiko Karavdić tvrdi da je postoji od 1896. godine, što dokazuje memorandumom radnje „Ahmed Karavdić i braća – Visoko“, štampanim tridesetih godina proteklog stoljeća. Nekada je to bila radionica kože i bojadisona, oko koje su bili mnogi tabaci, pa po njima – jer su isključivo te zanatlije odlazile na klanjanje u njoj – džamija dobi naziv Tabačka.
Prezime Balorda vodi porijeklo iz Italije i pripadalo je velikom prezimenskom gnijezdu Ballo, balleto, ballarino, a izvedeno je od glagola ballare, što znači plesati, plesač; onaj koji zna plesati. Bosansko prezime Balo moglo je doći od sufiksa orda<Balorda. Članova ovo roda žive u Visokom, Ilijašu i Mostaru, ali i zapadno od Dinarida.
Gazibegovići su stara muslimanska porodica iz okoline Gračanice za koju se ne zna kada i odakle se doselila u Gornju Orahovicu i Prnjavor kod Kalesije. U literaturi postoje određeni podaci zapisani u vidu predanja o njenom doseljavanju u ovaj kraj, ali se neke činjenice ne slažu. Tako je 1984. godine u publikaciji „Gornja Orahovica – različita etnološka građa“ dr. Salih Kulenović zapisao: „Gazibegovići su odnekud doselili za vrijeme turske uprave, ali se pouzdano ne zna odakle su i kada je to bilo.
SIKIRIĆI - UČENA FAMILIJA IZ OGLAVKA 15. 04. 2012.
„Bolje je stotinu puta pitati nego jednom ne znati!“ – poznata je maksima prof. dr. Šakira Sikirića, pisca i pedagoga, rođenog 1893. godine u Oglavku kod Fojnice, mjestu u narodu znanom po derviškoj tekiji.
Po katastarnici iz 1687. godine Čelebići su imali posjede u hercegnovskoj i risanskoj opštini. Od pada Novog i prelaska u mletačke ruke 1687. godine pa sve do konca 19. stoljeća u Boki Kotorskoj nije živio niko od muslimana. Iz hronika zna se da je Mustafa Čelebić 1668. godine živio u Sovini kod Novog i da je bio trgovac. Čelebići su u Kutima, u jugoistočnom dijelu Dabarskog polja ispod Kutskog Osoja, imali kulu, nedaleko od Ćumurijine kule, na tri sprata građenu od tesanog kamena, a koja je danas u vlasništvu Vojičića.
Iako zakonska regulativa dozvoljava da udajom žena, pored muževljevog prezimena, zadrži i svoje djevojačko, u praksi se to, bar u Bosni i Hercegovini, rijetko dešava, već ona obično preuzme novo, muževljevo prezime. No, u Kiseljaku postoji i treći slučaj – da je Snježana Buljan (rođena 1952. godine) udajom za Josipa Buljana (1944) te, 1975. godine zadržala i svoje prezime a preuzela i muževljevo pa su tako – jer su ista – dva prezimena stopljena u jedno. Pri tome valja znati da Snježana i Josip, mada istog prezimena, nisu u krvnom srodstvu.
Fotos: Josipov djed Mato Buljan i baka Malka sa djecom 1920. godine
Kulović je prilično često prezime a pred kraj 20. i početkom 21. stoljeća žive u Zenici, Kaknju, Sarajevu i gradovima istočne Bosne. Najpoznatiji član Kulovića, koji je ušao i u historiju, je Esad, porijeklom iz stare janjičarske porodice, koji je u doba austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine bio gradonačelnik Sarajeva (od 1905. do 1910. godine). Bio je za to vrijeme veoma obrazovana ličnost, poliglot jer je govorio turski, arapski, perzijski i francuski jezik.
Stankovići su jedina porodica o čijem porijeklu postoji pisani trag od dolaska u Čečavu. Sveštenik Stojan (Đorđe) Stanković sačinio je Ljetopis parohije Čečavske, čiji originalni primjerak čuva Dejan Pejičić. Ljetopis je po svoj prilici zasnovan na sličnim pisanim izvorima prethodnika svešteničke loze Stankovića. Znalački pisan, Ljetopis sadrži mnoštvo dragocjenih podataka o razvoju sela i životu njihovih žitelja.
U Bosni i Hercegovini prezime Bošnjak javlja se na širem području kod sva tri konstitutivna naroda. Dok se na nekim portalima tvrdi da srpsko prezime Bošnjak, koje Srbi nose iz BiH, potiče iz sela Bosna u opštini Kakanj, dotle hrvatski portali navode da se ovo prezime a koje nose Hrvati dobrim dijelom susreće u srednjoj Bosni. Ujedno se navodi da su, prema nekim izvorima, članovi roda Bošnjak porijeklom iz Hercegovine: Mostara, Širokog Brijega i dr. U prošlih sto godina članova ovog roda rođeno je razmjerno najviše u srednjebosanskoj općini Fojnica, gdje se svaki deseti stanovnik prezivao Bošnjak.
NA PROSTORU EX JUGOSLAVIJE 3.650 PORODICA BEGOVIĆ 10. 04. 2012.
Prema pisanju Hakije Avdića u knjizi “Paše i begovi Bihora” (kao izvor navodi Milisava V. Lutovca i knjigu "Bihor i Korita", a iste izvore prenosi i prof. dr. Ejup Mušović), jedna od begovskih čuvenih porodica su Begovići iz Rasova. Rasovo je bilo u posjedu Begovića, koji vode porijeklo od Jovan-bega, srpskog vlastelina još iz srednjega vijeka.
Od 103 roda u Kiseljaku, koliko ih je u ovom gradu živjelo sredinom prošlog stoljeća, najbrojniji su Cvjetkovići (10 domaćinstva), Markovići sa osam, Mihaljevići, Hodžići i Jelaši po šest, Bradarići, Hasečići i Boje po pet, Tvrtkovići, Tomići i Kubiček po četiri, a Melezovići, Kuliši, Grgići, Momčinovići, Kristići, Iviši, Ramljaci, Bartulovići, Orozi, Slome, Šukuni i Čondrići po tri domaćinstva. Sa dva domaćinstva ima 18 rodova, a sa jednim 62.
Iako Felića, koji su južnoslavenskog porijekla, ima na gotovo svim kontitentima, svi oni porodične korijene vuku iz Izačića kod Bihaća. Odakle se prvi njihov predak doselio u Izačiće, nije istraženo, ali se pouzdano zna da se u ovo mjesto 1625. godine prvo naselio Imšir-aga.
Isabegovići se ubrajaju u one porodice koje su u Sarajevo došle iz drugih krajeva Osmanskog Carstva radi potreba tadašnje državne službe i tu se stalno nastanile. Rodonačelnik ove familije je Ishak-beg, o čijem se porijeklu zna veoma malo.
JUSIĆI - POTOMCI SREDNJOVJEKOVNIH DIZDARA 04. 04. 2012.
Krajem marta 2011. godine Jasmin Jusić, nastavnik iz Ekonomske škole u Sarajevu osvojio je jedno od prvih mjesta na Microsoftvomom forumu informativnih edukatora u Moskvi. On je, zajedno sa još sedam nastavnika u Evropi – uz pomoć kreativnosti i upotrebom novih tehnologija - poboljšao nastavni plan i način na koji učenici stiču nova znanja. Nakon kantautora iz Dubrovnika Ibrice Jusića, koji je decenijama poznata ličnost na evropskoj muzičkoj sceni, Jasmin je drugi član roda Jusić koji je postigao veliki evropski uspjeh.
O porodici Banjac sa Ilidže kod Sarajeva u knjizi „Naša Ilidža, zbivanja i ljudi 1918-1941.“, autora Slobodana Bosiljčića piše jedan od njegovih članova – Žarko te navodi i ovo:
ŠANTIĆI – UGLEDNA HERCEGOVAČKA PORODICA 29. 03. 2012.
Šantići su veoma stara i ugledna hercegovačka porodica. Ko još ne zna za velikog pjesnika Aleksu Šantića? Do posljednjeg rata Šantića je bilo u Dužicama, nekadašnjem stočarskom katunu, i u Donjem Crnču, gdje su došli iz Čerigaja, (Mostarsko blato), koji su nekad zvali hercegovački Misir. Po historičaru V. Dedijeru, tu su se naselili poodavno, iz Stona sa Pelješca, pošto su osiromašili, a daljom starinom su iz Crne Gore. Slavili su Nikoljdan.
Bihaćki novinar u penziji Nikola Radić Babin objavio je knjigu „Stare bihaćke porodice“ u kojoj opisuje porijeklo i povijest starih bihaćkih familija. Evo nekih od njih:
Za prvog poznatog pretka roda Vrućak (nepoznatog imena) kasnije nazvanog zbog njegove istaknute vjerske naobrazbe “stari hodža Vrućak”, smatralo se da on pri dolasku u selo Vrutke nije otkrio vlastiti identitet a da je prezime Vrućak nastalo poslije, nakon njegovog dolaska u selo Vrutke. Porijeklom je iz Kolašinske ljute krajine, vojne oblasti kapetanije Hercegovačkog sandžaka, gdje je u 180-godišnjem kontinuitetu vladao poznati rod begova Mušovića i gdje je usljed sve učestalih napada pobunjeničkih crnogorskih i brdskih plemena Moračana, Rovčana, Drobnjaka i Vasojevića redovito važila deviza „s krvlju ručak, s krvlju večera“ .
Fotos (iz 1963. godine): Mehmedalija (1936-2010) i Mejra (1935-1994) Vrućak s djecom: Zehra (1956), Fadila (1958) i Enver (1960)
Od više tumačenja porijekla Kecmana najuvjerljivije je ono da su oni, zapravo, potomci Sasa, rudara koje su unajmljivali vladari nemanjićke države, a koji su iz Saksonije prvo stigli u erdeljske rudnike u Vlaškoj. Po drugom objašnjenju, Nemanjići su ih tražili ne samo kao rudare, već i kao stručnjake za kovanje sablji, kopalja, buzdovana i pancirne odjeće za oklopnike i konjanike. Iz ovog ili onog razloga, iz Vlaške i Češke, kao i relativno bliske Šleske, stiglo je nekoliko desetina familija Kecmana.
“Subašići – rodoslovlje porodice Subašić iz Tešnja”, naziv je knjige o ovom rodu. Autor publikacije je Hasan F. Subašić., koji je portalu Rodoslov.ba poslao skraćenu verziju o povijesti ovog roda, u kojoj piše:
KRISTIĆI – POTOMCI BOSANSKOG KRALJA OSTOJE 20. 03. 2012.
Sredinom devetnaestog stoljeća u Kreševu je živjelo više familija prezimena Kristić, a jedna od njih je bila obitelj Mate Kristića (1852.-1936.) i njegove supruge Ane (1860.-1938.). Kao i mnogi Kreševljaci, i Kristići su po zanimanju bili kovači, a u nekim danima u sedmici i mesari.
Piše: Franjo Kristić
Fotos: Neki članovi Kristića nastupali su za NK „Kiseljak“: Franjo (stoji drugi s lijeva), Hrvoje (čuči prvi) i Josip (čuči četvrti)
STARA PORODICA KAPETANOVIĆ IZ VITINE 15. 03. 2012.
Kapetanovići su stara begovska porodica, o čijem jednom članu iz Vitine kod Ljubuškoga - o dr. Emini Bunar-Kapetanović piše profesor Kemal (Kemo) Mahić.
Ime Ekrema Dupanovića (1950.) ostat će zapisano velikim slovima u historiji bosanskohercegovačkog novinarstva, jer je 1990. godine u Sarajevu pokrenuo i više godina izdavao prvi privatni poslovni časopis pod nazivom “Business Magazin”. Ni u ratnom periodu (1992-1995), u opkoljenom Sarajevu nije prekidao njegovo izdavanje, a poslovnim ljudima u svijetu štampao je na engleskom jeziku i “Futuru”.
BOSANSKI KRALJEVSKI RODOSLOV IZ 1482. 13. 03. 2012.
Ovaj tekst je potpisao Petar Ohmućević, član stare humske bošnjačke porodice Ohmućević, a napisan je na pergamentu, koji je poslije bio nalijepljen na poleđinu jedne slike rađene u drvetu, smještene u samostanu u Kraljevoj Sutjesci. U prvom dijelu donosi rodoslov Bosanske Kraljevske porodice Kotromanić, kao i Nemanjića, čiju su krunu, pored Bosanske krune, uzimali poslije Tvrtka i ostali bosanski vladari da bi time omogućli dugotrajnu vlast Bosne nad Srbijom.
Za prezime Iviš prvi put sam čuo šezdesetih godina proteklog stoljeća u kakanjskoj Gimnaziji kada je u našem razredu nastavu pohađala Slavica. To prezime mi je zvučalo nekako strano, ali kako je u Kaknju bilo dosta porodica porijeklom iz Austrije, Slovenije, Češke, pa i Italije, nisam na to obraćao pažnju. Bio sam siguran da Slavica, koja se po dijalektu nije razlikovala od nas, domaćih, vodi porijeklo od neke porodice van Bosne
Fotos: Obitelj Ante Iviša iz Kiseljaka, snimljena 1956. godine
Popići su starinom Nikolajevići iz Popova u Hercegovini. Prvo su bili u Balibegovićima gdje su došli prije više od 250 godina. Odatle su se raselili u Kadariće, Ljubniće, Visoko, Muhašinoviće i Dobrinje. Slave slavu Jovanjdan. U Kadarićima Popići su najbrojnija porodica (257 članova, od čega je rođeno 133 muških i 117 ženskih članova).
LEVI – POZNATI ROD SARAJEVSKIH JEVREJA 07. 03. 2012.
Levi su najmnogobrojniji rod sarajevskih Jevreja Sefarda. Oni baštine tradiciju opstojnosti u ovom gradu dugu pet stoljeća, u kojoj je prodefilovalo na stotine članova različitih generacija ovog roda koje Sarajlije pamte. Iako ovako dugovječan rod, historičari nisu uspjeli dokučiti podatak koji se to prvi potomak Levija obreo u Sarajevu.
Prema predanju, Karabegovići vode porijeklo iz Budima u Mađarskoj, odakle je u 16. stoljeću kao spahija u Bosnu došao Mustafa Karabeg (čiji potomci će kasnije prezimenu doditi sufiks ović), nastanivši se u Gradačcu. Od njega potiču svi Karabegovići, te se on smatra rodonačelnikom ovog roda.
Prezime Rotim predstavlja veliku skupinu, čiji se potomci danas nalaze diljem svijeta. Njihovi korijeni pripadaju selu Gornji Gradac, Župa Mostarski Gradac, općina Široki Brijeg. Naime, prema obiteljskoj predaji, Rotimi su doselili u Gornji Gradac kao Puljići s Rotimlja (općina Stolac), gdje su dobili nadimak Rotim i to prema nazivu sela odakle su pristigli, a koji je kasnije postao njihovo novo prezime.
VISOČKI ILIĆI – POZNATI TRGOVCI I GLUMCI 28. 02. 2012.
Nakon slavnog Zaima Muzaferije, Pavle Ilić je najpoznatiji pozorišni i filmski radnik iz Visokog. Mada nije dostigao Zaimovu reputaciju, Pavle je prije dvadesetak godina bio na vrhuncu amaterskog bavljenja umjetnošću, ali je istovremeno i profesionalno obavljao značajne dužnosti u umjetnosti, ne samo u Visokom nego i Sarajevu: reditelj i glumac u tadašnjoj Televizji Sarajevo, pomoćnik direktora Opere i baleta pri Narodnom pozorištu i sl. Pavle Ilić (na fotosu) potiče iz ugledne visočke trgovačke porodice koja vodi porijeklo iz Posavine, a krsna slava im je Nikoljdan.
ŠABIĆI U 15. STOLJEĆU ŽIVJELI U VRGORCU 27. 02. 2012.
Šabići su stara muslimanska porodica koja se u historijskoj literaturi prvi put spominje u 15. stoljeću u Vrgorcu (Vrgorska krajina). Ne zna se da li su njeni članovi ovdje odnekud doselili ili su ovdašnja autohtona familija – što je veća vjerovatnoća – a zauzimanjem Vrgorca od Otomanskog carstva 1477. godine prešli na slam kako bi tako zadržali svoje posjede i druge privilegije.
LJUBOVIĆI PORIJEKLOM IZ ISTOČNE HERCEGOVINE 23. 02. 2012.
Ljubovići su znamenita hercegovačka begovska obitelj porijeklom iz istočne Hercegovine (selo Odžak kod Nevesinja). Središte ove obitelji je selo Odžak koje leži sedam kilometara jugoistočno od mjesta Nevesinja. Na ovom području su se nekada u vrijeme Osmanlija nalazili begovski odžaci, kule i posjedi begova Ljubovića, pa je ovo mjesto po tim posjedima i dobilo ime.
Prezime Hajder je istovjetno s turskim imenom Hajder (turski hajder, arapski hajdar) sa značenjem lav. To je ime, naprimjer, zabilježeno 1639. godine u osobi krčkog sandžaka Hajdar-bega. Prezime, navodno, potiče iz Koruške (Austrija), koja je puna Hajdera, tj. Haidera. Istog su jezičnog postanja i prezimena: Hajdarević, Hajdarhodžić, Hajdari, Hajdarović i Hajdarpašić.
Fotos: Emin Hader, načelnik općine Bosanski Petrovac
Prezime Čolak je nastalo od turskog čolak, onaj koji je bez jedna ruke, jednoruk; sakat, invalid u ruku; sakat u prst. Istog su postanja i prezimena: Čolakić (Zagreb), Čolakovac (110, Županja), Čolaković (430, istočna Slavonija), Čolić (950, Slavonija), Čolo (Sinj), Čolović (540, Drniš, srednja Dalmacija), Čoljanović.
JEFTANOVIĆI, UGLEDNA SARAJEVSKA PORODICA 10. 02. 2012.
Prvi Jeftanović koji je u drugoj polovini 18. stoljeću došao u Sarajevo bio je Hadži Petar Jeftanović, rođen u Tuzli 1750. godine. Rod Jeftanovića je porijeklom iz doline rijeke Pive u okolini Durmitora (Crna Gora), odakle potiču i sarajevski Despići. Obje porodice slave istu slavu (27. januara) Sv. Savo.
Utemeljeni prije tri stoljeća u okolini Tešnja, a možda i prije, šireći se iz svog zavičaja, rod Galijaševića dao je kroz historiju više istaknutih i značajnih ličnosti. A trenutno najpoznatiji je holivudski glumac 26-godišnji Edin (na fotosu), umjetničkog prezimena Gali (zbog teškog engleskog izgovora Galijašević skraćeno na Gali), poznat iz američke televizijske serije „Momci s Medisona“ („Mad men“), koju je 2010. emitovao i BHT1.
Ahmetaševići su nekada bili jedna od najbogatijih sarajevskih porodica. Sve njihovo bogatstvo bijaše uglavnom u nekretninama: kućama, dućanima, pilanama, ciglanama, zemljištu, i stečeno je isključivo marljivim radom i mudrim poslovanjem. Po svemu, Ahmetaševići bi bili ono što su i nekada bili, da nije bilo što je bilo. A bili su ratovi, pa su došle neke nove vlasti, znamo i koje i kakve, pa su došle konfiskacije, šikaniranja, zatvaranja... Potomci starih Ahmetaševića danas nemaju ništa. Osim uspomena i gorčine.
OD DRAGIĆEVIĆA NASTALE MNOGE PORODICE 30. 01. 2012.
O dvа nаjstаrijа i nаjmnogobrojnijа prezimenа u Prebilovcimа (danas pripada čapljinskoj općini) – Drаgićević i Bulut nаrod je ispreo mnoge priče koje su se prenosile s koljenа nа koljeno. Prezime Drаgićević, koje potiče od rаsprostrаnjenog ličnog imenа Drаgić, spominje Dečаnskа hrisovuljа, jedаn dubrovаčki dokument od 10. septembrа 1305. godine. Pominje se i knez Đurаđ Drаgićević kаo svjedok nа poveljаmа od 1419. do 1454. godine.
DELJKIĆIMA PREZIME PO ZANIMANJU PRETKA 27. 01. 2012.
Rod Deljkića je starosjedilački u tešanjskom kraju. Njegovi članovi najviše žive u Tešnju, Zenici i Zavidovićima i svi su u krvnom srodstvu. Međutim, Deljkići u Busovači nisu u srodstvu sa ovim tešanjskim rodom. Srodnici Deljkića sa Ošljaka – Tešanj su Deljkići iz Dervetne i Bosanskog Broda koji su tamo živjeli prije rata 1992-1995.godine.
Fotos: Mustafa-Musto (1889-1957), sin Salihov a unuk Alije Delkića - prvi fotograf u Tešnju
KOVAČEVIĆI DOBILI NAZIV PREMA KOVAČU 26. 01. 2012.
Jedno od najčešćih prezimena na ovim prostorima je, besumnje, Kovačević. Historičari posjeduju dokumente u kojima je obrađeno 15 generacija ovog roda koje je naziv dobilo po zanimanju nekog njihovog daljeg pretka i to kovača. Sigurno je, međutim, da svi Kovačevići ne vode porijeklood jednog pretka.
Hercegovački Šarići vode porijeklo iz 17. stoljeća od dvije familije iz Mostara i Stoca. Obje su stare, autohtone porodice koje su dolaskom otomanske vlasti u Bosnu i Hercegovinu prešle na islam i ostale da žive u tim mjestima. Mostarski Šarići – kako tvrde historičari – vode korijene od istoimene katoličke porodice iz Šibenika, dok su preci stolačkih Šarića pravoslavni Mihići iz Poplata.
U Bosni i Hercegovini nisu rijetki slučajevi da neke familije s generacije na generaciju održavaju kontinuitet porodične tradicije u raznim sferama života i rada, poput davanja istog imena jednom njihovom članu u svakoj generaciji a ponekad je to naziv njihovog rodonačelnika, preko jedne vrste zanimanja (profesije) i čuvanja simboličnih porodičnih predmeta. Međutim, familija Hadžiabdića porijeklom iz Gornjeg Vakufa / Uskoplja tri stoljeća gaji nesvakidašnju tradiciju održavanja tamošnje sahat-kule, čuvajući tako s početka 18. stoljeća uspomenu na svog pretka koji je u kulu i sagradio.
Fotos: Hasan ef. Hadžiabdić sa suprugom Fahrijom i djecom 1948. godine
LJEKARSKA TRADICIJA PORODICE SADIKOVIĆ 13. 01. 2012.
Radeći s liječnicima kao bolničar u Prvom svjetskom ratu, mladi vojnik u austrougarskoj vojsci Sadik Sadiković iz Ljubuškog, puno je naučio o bolestima i liječenju. Nakon Prvog svjetskog rata, nekoliko godina proveo je negdje na istoku, vjerojatno u Kini, Tibetu, i vratio se s velikim brojem knjiga.
Kapidžići su porijeklom iz Bileće. Postoje tri verzije o porijeklu njihovog roda. Prva je da su na naše prostore doselili s Fetom i da su turskog porijekla. Dobili su zemlju na tom području od prvih beglerbega.
RAGUŽ – NAJBROJNIJE SVJETSKO PREZIME 06. 01. 2012.
Otkud da te zovnem, rode - bio je naziv velike obiteljske manifestacije, održane u Stocu 11. i 12. juna 2010. godine. U ta dva dana, nakon višegodišnjih priprema koje je vodila Udruga “Raguži 1610”, obilježena su dva značajna datuma jednog od najvećih hrvatskih rodova – Raguža; 400-godišnjica rođenja rodonačelnika ovoga roda dubrovačkog trgovca Petra Veseličića, zvanog Latinin (1610–1667), te 300 godina od prvog pisanog spomena prezimena Raguž – 23. oktobra 1710.
Polazeći od etimologije riječi džin - na arapskom znači duhovno biće, duh, demon (dobar ili zao) - potražili smo ovo prezime među muslimanima u Bosni i naišli na nevjerovatno otkriće: Džinići su nekad živjeli u Bužimu, Baštranima (Visoko), na Glamoču i u Cazinu. Svuda se navodi da su starosjedioci, ali za Džiniće u Bužimu stoji da su od Zubovića koji su se u Bosnu doselili iz Like 1699. godine.
U poimeničnom popisu stanovništva Užica iz 1525. godine, u „Mahali časne džamije sultana“, spominju se i Karadžozi i to ova imena: Karađoz, sin Abdulahov; Hasan, sin Karađoza; Mustafa, sin Karađoza (Ejup Mušović, „Stanovnici i islamski spomenici Užica“, Užički zbornik, Užice, 14/1985, 100). Iz predanja znamo da su i spomenuti Karađozi došli, moguće, iz Manisa, kod Izmira u Turskoj.
IBRAHIMPAŠIĆI - VELIKI ZEMLJOPOSJEDNICI, GRADONAČELNICI, INTELEKTUALCI... 29. 12. 2011.
U pisanim dokumentima prezime Ibrahimpašić se prvi put spominje 1696. godine u pismu sačuvanom u Arhivu grada Zadra (pod brojem F.CXXXIII), što ga je providuru ovog grada poslao tatar Mustaj-beg Idriskapetanović, kapetan bihaćki. On moli zadarskog providura da iz zatvora pusti Muhamed-bega Ibrahimpašića.
Fotos: Jedna od bihaćkih porodica Ibrahimpašić s početka 20. stoljeća
Čarapine su nastale od vrlo starog hrvatskog prezimena Slišković, čija je matica u Raškoj Gori. Međutim, otkud su Čarapine došle u Vrde nitko sa sigurnošću ne zna. Ima verzija da su Čarapine bile Smiljanići (danas žive u Jasenici kod Mostara), a zatim i da su od Sliškovića iz okolice Širokog Brijega.
FADILPAŠIĆI – POTOMCI BOŽJEG POSLANIKA MUHAMEDA 23. 12. 2011.
Šta je to u genealogiji sarajevskih Fadilpašića što vijekovima privlači kao magnet historičare, književnike, pripovjedače i druge umjetnike da tematiziraju ovaj rod? Nije li to plemički nekibul-ešraf Nuruddin efendije, možda Mustaj-beg, prvi sarajevski gradonačelnik u periodu austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, ili ogromni i mnogobrojni njihovi posjedi, ili možda autentičnost Fadilpašićevih kuća? Ili, možda, od svega ovoga pomalo?
Fotos: Halid (lijevo) i Mahmud (desno), potomci Fadil-paše Šerifovića
BESAROVIĆI – UGLEDNI POLITIČARI, PROFESORI I LJEKARI 21. 12. 2011.
Zajedno sa Burnazima, Budimlićima i još nekim, Besarovići se ubrajaju među stare sarajevske srpske porodice iz 18. stoljeću. Hroničari su zabilježili da su u Sarajevo doselili krajem 17. stoljeća iz okoline Srebrenice, a u dokumentima prvi put se spominje 1695. godine. U početku su se bavili najviše trgovinom postajući veletrgovci, te je zabilježeno da su 1890. godine Jovanovi sinovi osnovali zajedničku trgovačku firmu pod nazivom “Sinovi Besarovića”.
Gospođa Asja Jurčić (djevojački Sočo), diplomirana ekonomistica iz Zagreba i polaznica Radionice "Za svojim korijenima" (generacija 2009. godine) brzo je shvatila da do građe za povijest svojih predaka (rod Sočo, iz Sarajeva, sa starijim korijenima iz Kreševa) u arhivima Republike Hrvatske ne može doći. Radionica ju je samo potakla da samostalno nastavi s istraživanjem svog obiteljskog rodoslova i konačno mu da grafički oblik.
Naziv porodice Haračić dolazi od turske riječi harač, što označava u tursko doba državnu dažbinu, ali i lični porez na muškarce nemuslimane koji ne idu u vojsku. Onaj koji ubire porez nazivao se haračlija, pa po tom zanimanju nasta i ovo prezime.
POSTOJBINA I PORIJEKLO FAMILIJA MATIJEVIĆ I BOMEŠTAR 05. 12. 2011.
Postojbina Bomeštara je Piva, mjesto u slivu Komarnice, Pive i Tare, a između planina Durmitora, Maglića, Vlasulje, Golije i Vojnika. Piva se prvi put spominje kod popa Dukljanina u drugoj polovini 12. vijeka. Prateći jednim dijelom porodično predanje, došli smo do potvrde da su se Bomeštri ranije zvali Matijevići i da vode porijeklo od bratstva Tijanića iz sela Stabna. Jedan ogranak Tijanića se odvojio u posebnu zajednicu koja je uzela ime po svom rodonačelniku Matiji, te je tako nastala zajednica Matijevića.
Kroz razna historijska razdoblja u Bosnu i Hercegovinu dolazile su porodice iz mnogih krajeva i država sa različitm ciljevima, često dobrovoljno, mada nerijetko i radi ostvarivanja različitih ciljeva, kao i odlukama vlasti - dekretom. Bez obzira na način i cileva dolaska u našu državu familije su često, zavoljevši ili naviknuti na ovo podneblje, mentalitet stanovništva i običaje, ostajale šireći svoje korijene i do današnjih dana. Po mnogočemu specifičan je primjer dolaska u Zenicu slovenačke familije Derlig u vrijeme socijalističke Jugoslavije odmah nakon završenog Narodnooslobodilačkog rata (NOB).
MELEZOVIĆI, STARA KISELJAČKA FAMILIJA 01. 12. 2011.
Melezovići su jedna od najstarijih kiseljačkih familija. Prema predanju, u Kiseljak su došli u vrijeme turske vladavine Bosnom i to iz Hercegovine, a koje godine je to bilo teško je sa sigurnošću reći. Već nekoliko stoljeća ova porodica baštini epitet najstarije u Kiseljaku
KAKO SU AŽDAJIĆ IVANAGA I FRANAGA DOBILI NADIMKE 21. 11. 2011.
U sutješkom kvartu Varoš, iza kuće Mije Šaina Kreze, na lijevoj strani puta kroz Varoš, nalazila se stara kuća, vlasništvo Ivana Aždajića, zvanog Ivanaga. U prizemlju kuće, izgrađenom od lomljenog kamena, nalazio se podrum, magaza za ostavu drva i drvenih kaca. Gornji dio kuće za stanovanje bio je izgrađen od šepera. Kuća je bila pokrivena drvenim krovom, zvanim šindra, na četiri vode. Unutar kuće je bilo otvoreno ognjište.
HRVATSKI PLEMIĆKI ROD RUPČIĆ IZ HERCEGOVINE 17. 11. 2011.
U povijesnim dokumentima prezime Rupčić dolazi u oblicima: Rubchich, Rubtschitsch, Rubčič i Rupčić. Danas se u izgovoru javlja promjena prezimena Rubčić, kao stariji oblik prezimena, u prezime Rupčić, kao mlađi i danas dosta češći oblik ovoga prezimena.
Dragići potiču iz Slavonije, iz sela Svetoblažja kod Đakova. Prema podacima iz šematizama Srpske pravoslavne crkve za Slavoniju i sjevernu Hrvatsku, prvo srpsko stanovništvo doselilo se u Svetoblažje (ime je dobilo po katoličkoj crkvi Sv. Blaža), najranije u vrijeme raspada turske uprave krajem 17. vijeka.
Fotos: Porodica Miće Dragića, sina Riste iz Kaknja 1915. godine
Kaluđerčići su dolaskom Steve u Sarajevo u drugoj polovini 19. stoljeća ostavili dubok trag u kulturnom životu Srba u Sarajevu. Porijeklom su, vjerovatno, iz zaseoka Očinići, podno Lovčena (Crna Gora), preci Kaluđerčića su odatle odselili u Vojvodini. U cetinjskom kraju, postoji predanje o davnašnjem bratstvu Kaluđeričića, koje se, poslije poraza Austrije u ratu sa Turskom, iselilo sa Čarnojevićem i koje slavi Svetog Nikolu. U hronikama je zapisano da su se, pored Vojvodine, iseljavali i u Boku i u Bosnu.
Ugodno sam se iznenadio u proljeće 2001. godine ugledavši Hajrudina Čobu u sali Doma Armije u Sarajevu na promociji knjige Vehida Gunića „Ljudi dobre zemlje Bosne“. Pitam ga otkuda on na promociji, a on mi odgovara da među 150 Bošnjaka autor u knjizi portretira i njega iz vremena dok je još bio direktor Rudnika Kakanj.
Fotos: Porodica Derviša i Almase Čobo 1959. godine
Čengići su jedan od najstarijih i najbrojnijih rodova u Bosni i Hercegovini. Za ovaj rod, kao i još jedan dio bosanskog plemstva, historiografi i etnolozi naglašavaju da su porijeklom iz varoši Čengerlije iz Male Azije.
Porodica Čabaravdić je starinom iz Vratnice (općina Visoko), gdje i danas živi dobar dio ovog roda, dok se jedan dio odvojio odselivši u Visoko. Vremenom se porodica toliko proširila da mnogi Čabaravdići danas nemaju neke srodne krvne rodbinske veze, osim prezimena koje ih veže i ujedno potvrđuje njihovo davno, zajedničko porijeklo. Sigurno je, međutim, da je kroz historiju prisutna genetska veza koja nije bila značajan imperativ povezivanja.
PORIJEKLO SARAJEVSKE PORODICE TAUBER 10. 10. 2011.
Elijas Tauber, poznati sarajevski Jevrej koga sugrađani jednostavno zovu Eli, istaknuti je član Židovske zajednice u BiH, veliki humanist i omiljena ličnost u gradu. Upoznao sam ga prije 25 godina dok smo oba radili u sarajevskom „Oslobođenju“, tada najvećoj novinsko-izdavačkoj kući u Bosni i Hercegovini. Uvijek sam ga cijenio i uvažavao kao kolegu. Početkom augusta ove godine, dva dana nakon promocije na „Baščaršijskim noćima“ njegovog dokumentarnog filma „Moriset“ (film zamišljen kao uspomena na jednu porodicu koja je obilježila kulturno i intelektualno središte Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata), sjedimo ispred BBI-ja i slušam njegovu priču o dolasku Taubera u Sarajevo:
KORIJENI OHMUČEVIĆI OD HUMSKE VLASTELE 30. 09. 2011.
Pretpostavlja se da porijeklo Ohmućevića treba tražiti među humskom vlastelom srednjvjekovne Bosne. U Humu se tokom 14. i 15. stoljeća spominje više pojedinaca sa sličnim ili istim prezimenom, ali te ličnosti nije moguće na osnovu dostupnih izvora povezati u jednu obiteljsku lozu.
Porodična priča kaže da su Živkovići, odnosno njihov čukunđed Živko, iz Stare Hercegovine, u vrijeme Nevesinjske puške sa sinovima Đukanom i Simom te kćerima Tomanijom i Stanom doselio u Visoko, dok je njegov otac Pavo sa sinovima Todorom i Vojinom ostao u okolini Trebinja. Todorovi potomci su se prozvali Paovice, po njegovom ocu, a od Vojina su nastali Vojinovići. Predanje kaže da su se Živkovići tako prezivali i u starom kraju.
PLEMENITI ROD RUKAVINA IZ ZAPADNE HERCEGOVINE 26. 09. 2011.
Prezime Rukavina u onomastičkom pogledu pripada semantičkom polju određenom anatomijom ljudskog tijela (ruka) pa je iz te riječi izvedeno prezime Rukavina. Obitelj Rukavina pripada bunjevačkom rodu i jedna je od najbrojnijih hrvatskih obitelji, tako po nekim podacima danas samo u Hrvatskoj živi ok 4736 osoba koje nose ovo prezime, a ponajviše u Zagrebu.
Sredinom 19. stoljeća (oko 1850. godine) u Bosanskom Brodu u 200 kuća živjelo je blizu 700 stanovnika. Najstarija hrvatska porodica bila je Sokolović, koja je, po predaji, porijeklom iz Sarajeva. Tako je tvrdio Jakov Sokolović, vlasnik frizerske radnje i nekadašnji banski savjetnik Vrbanske banovine.
DUSPERI - UGLEDNI GRAĐANI I PODUZETNICI 22. 08. 2011.
U analima je zabilježeno da je u Kraljevoj Sutjesci 1914. godine načelnik bio Anto Dusper (1846–1925) kome je za besprijekoran rad Središnji odbor Hrvatske zajednice za Bosnu i Hercegovinu odao pismeno „osobito priznanje i duboku zahvalu za uspješan požrtvovni i neumorni patriotični rad za unapređenje i procvat ove naše hrvatske kulturno-ekonomske organizacije“ (na fotosu). Prema kazivanju povjesničara, u to vrijeme u Kraljevoj Sutjesci su bile dvije kuće Duspera, vjerovatno s više porodica.
Tvrtkovići, jedan od najstarijih bosanskih srednjovjekovnih rodova, potomci su prvog kralja bosanskoga Tvrtka I. Kotromanića, po kome je kasnije ovaj rod i dobio prezime. Tvrtko I. je vladao Bosnom od 1355. do 1391. godine a na prijestolje je došao nakon što bosanski ban Stjepan II. Kotromanić (1322–1353) nije imao sina nasljednika te je odlučio da ga na tronu naslijedi sin njegovog brata Vladisava.Tvrtko I. je u sebi imao i hrvatske krvi, jer mu je mati bila Jelena, kći hrvatskog bana Pavla Šubića, i srpske, budući da mu je baka bila Jelisaveta, kći srpskog kralja Dragutina.
Fotos: Stjepanovi sinovi slijeva na desno: Drago, Ivo i Branko
Jovanović je često rezime koje je po pravilu izvedeno od ličnog imena Jovan iz hrišćanske kulturne tradicije. Moguće je da su Jovanovići na ovako malom prostoru zapravo razgranate srodničke porodice koje su uzimale različite slave kako bi se međusobno posjećivale i zadržale čvršće socijalne i ekonomske veze.
Sredinom 2009. godine elektronskom poštom dobio sam odgovor Josipa Zudera iz Amerika na moju poruku. Obavještava me da se posljednjih nekoliko godina svakoga prvog vikenda u augusta u Americi sastaju Kakanjci koji žive u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Na Privojskom putu u Kiseljaku nalazi se kuća Jurišića, sagrađena 1929. godine, u kojoj se rodila većina od devetero djece Joze (1879-1951) i Janje (1896-1979): Ivanka Vujić (1919-2003), Marija Mica Kristić(1921-2007), Anto (1922-2003), Stjepan-Pepo (1924-2008), Finka (1926), Tomo (1929), Ruža Marković (1931), Alojzije-Lale (1933-2002) i Vlatko-Vlado (1935).
U historijskom objektiviziranju političkoga i ekonomskog poimanja Kaknja na kraju prve decenije 21. stoljeća, kada svjetska ekonomska kriza trese planetu, svakom iole ozbiljnijem analitičaru ne može ni slučajno promaknuti veoma bitna činjenica: prva ličnost kakanjske općine i generalni menadžer najveće ovdašnje kompanije, Rudnika, jesu Jašarspahići; načelnik Mensur, zvani Suri, a rudnika mrkog ugljena Mirsad.
S manje ili više uticaja, Čabrići su u historiji Kaknja, dugoj jedno stoljeće, najmanje 50 godina u kontinuitetu davali određeni ritam gradu. Potvrda ove konstatacije je Stjepan koji je od 1950. do 1953. godina bio direktor Rudnika; kasnije će u preduzeću „Jasmin“ direktor biti August; pravnica Mira Heganović, sestra Stjepanova, bila je sekretar Općine, a od 2000. do 2008. diplomirani inženjer elektrotehnike Ivan (u dva mandata) bio je zastupnik u Općinskom vijeću.
